POKAZATELJI PROVEDBE INKLUZIVNE PRAKSE U PROCESU SAMOVREDNOVANJA ŠKOLE

Abstract

Samovrednovanje kao proces unapređivanja kvalitete rada škole zasniva se na pronalaženju jakih strana i utvrđivanju mogućih nedostataka svih subjekata, sudionika koji sudjeluju u odgojno-obrazovnom procesu (učenici, roditelji, učitelji i stručni suradnici) radi utvrđivanja postojećeg stanja i unapređenja kvalitete škole. Važnost inkluzivnog obrazovanja je u promjeni i primjeni nastavnih oblika i metoda rada u cilju ostvarivanja različitih odgojno-obrazovnih potreba učenika. Stoga je u procesu samovrednovanja škole naglasak na promjeni strukture i primjeni prakse koja može odgovoriti na individualne potrebe učenika. Za praćenje inkluzivne prakse to znači osiguravanje optimalnog razvoja svakog učenika uključujući učenike s teškoćama sukladno njihovim sposobnostima i mogućnostima te osiguranje jednakih mogućnosti obrazovanja i adekvatnih sustava podrške. Za procjenu uspješ­nosti kvalitete odgojno-obrazovnog rada, cilj ovoga istraživanja je uočavanje pokazatelja provedbe inkluzivne prakse kroz stavove učenika i roditelja u procesu samovrednovanja škole. Na uzorku od 74 učenika i 48 roditelja iz jedne osnovne škole na području grada Zagreba, postavljena je hipoteza prema kojoj ne postoji statistički značajna razlika između učenika i roditelja u procjeni inkluzivnog odgojno-obrazovnog rada u školi. Rezultati pokazuju da učenici i roditelji inkluzivni odgojno-obrazovni rad i školu procjenjuju pozitivno.