Play and its Pedagogical Potential in a Preschool Institution / Igra i njezin pedagoški potencijal u ustanovi ranog odgoja

Edita Slunjski, Maja Ljubetić

Abstract


Abstract
The role of playing in young children's educational process is priceless. It represents the child's zone of proximal development and a possible transition into a higher stage of his/her cognitive and social development, and should be regarded as an integral part of the educational process in the institutions for early education. This implies providing proper conditions for playing and developing playing experiences, which includes creating a safe place and a positive environment for playing, offering "open" materials suitable for different stages of a child's development, providing enough uninterrupted playtime, showing an interest for children's activities and achievements, strengthening the children's cooperation, providing enough time for self-organization of the activities and allowing enough time to carefully listen and observe the children playing. Types of games and their complexity and educational value can be perceived from various perspectives, i.e. observed in terms of various theoretical approaches. This paper analyses playing from two framework perspectives - cognitive and social, and addresses the conditions in early education institutions needed for its uninterrupted activity and its pedagogic potential.

Key words: children; educator; learning; observation; pedagogy of free play.

---

Sažetak
U odgoju i obrazovanju djeteta rane dobi igra ima neprocjenjivu ulogu. Ona predstavlja «zonu sljedećeg razvoja» djeteta i mogući prijelaz u višu fazu njegova kognitivnog i socijalnog razvoja pa je u ustanovi ranog odgoja valja shvaćati kao integralni dio odgojno-obrazovnog procesa. To implicira osiguranje adekvatnih uvjeta za igru i razvoj iskustava igranja, što uključuje kreiranje sigurnog mjesta i pozitivog ozračja za igru, ponudu «otvorenih» materijala primjerenih različitim razvojnim razinama djece, uvažavanje i osnaživanje individualnih značajki i specifičnih mogućnosti djece, osiguravanje dovoljno neprekinutog vremena, iskazivanje iskrenog interesa za aktivnosti i postignuća djece, osnaživanje suradnje među djecom, osiguravanje dovoljno vremena za samoorganizaciju aktivnosti i osiguravanja vremena za pažljivo slušanje i promatranje djece u igri. Vrste igara, njihovu složenost i odgojno-obrazovnu vrijednost moguće je razmatrati iz različitih perspektiva, tj. sagledavati u okviru različitih teorijskih pristupa. U ovom radu igra će se razmatrati iz dvije okvirne perspetive, spoznajne i socijalne. Raspravljat će se o preduvjetima u ustanovi ranog odgoja potrebnim za njezino nesmetano odvijanje i njezin pedagoški potencijal.

Ključne riječi: dijete; odgajatelj; pedagogija slobodne igre; promatranje; učenje


Full Text:

PDF


DOI: https://doi.org/10.15516/cje.v16i0.983

Refbacks

  • There are currently no refbacks.