Digital Storytelling Applications for Improving Self-Management Skills of Primary School Students/Aplikacije digitalnoga pripovijedanja za poboljšanje vještina samoupravljanja učenika osnovne škole

Abstract

Abstract
The main purpose of this study is to determine the effect of digital storytelling used in
the Life Science course on the development of students’ self-management skills. This
study adopted a mixed method approach, combining quantitative and qualitative
methods within an embedded experimental design. In this context, the research
was carried out through a quasi-experimental one-group pre-test post-test model,
implemented with a study group of 20 third-grade primary school students. In
addition to the Self-management Skills Scale for Primary School Students developed
by the researchers, observations, interviews, diaries, and student products were used
as data collection tools. A quasi-experimental one-group pre-test post-test model was
used to examine the impact of digital storytelling on students’ self-management
skills. Paired samples t-test was used to analyze quantitative data. For the qualitative
part, observations, student products, diaries, and interviews with students and the
classroom teacher were collected. These data were analyzed using inductive content
analysis to explore how self-management skills were used and developed during
the intervention. At the end of the one-group quasi-experimental process, it was
determined that the digital storytelling applications used in the Life Science course had
a statistically positive effect on students’ self-management skills. Qualitative results
also showed that students utilized self-management skills during digital storytelling
practices. As a result of the interviews with the classroom teacher and students, it was
concluded that digital storytelling applications supported active learning of students,
contributed to their skills and lives, and turned the lessons into fun. However, it was
also stated that digital storytelling applications were a process that required time and
effort and that there were difficulties in terms of technical use. Based on the results of
the research, suggestions were made for the use of digital storytelling applications in
different grades and for the development of different skill areas.
Key words: narrative-based instruction; primary level education; skill development;
student autonomy; technology-enhanced learning

---

Sažetak
Glavni je cilj ove studije utvrditi učinak digitalnoga pripovijedanja korištenoga
na predmetu Životne znanosti na razvoj vještina samoupravljanja učenika. Ova
je studija primijenila mješoviti metodološki pristup, kombinirajući kvantitativne
i kvalitativne metode unutar ugrađenoga eksperimentalnog dizajna. U tom je
kontekstu istraživanje provedeno putem kvazieksperimentalnoga modela s jednom
skupinom, koji uključuje pretest i posttest, a proveden je na skupini od 20 učenika
trećega razreda osnovne škole. Osim Skale vještina samoupravljanja za učenike
osnovne škole koju su razvili istraživači, kao alati za prikupljanje podataka korišteni
su promatranja, intervjui, dnevnici i učenikov rad. Kvazieksperimentalni model s
jednom skupinom i pretestom-posttestom korišten je za ispitivanje utjecaja digitalnoga
pripovijedanja na vještine samoupravljanja učenika. Za analizu kvantitativnih
podataka korišten je t-test uparenih uzoraka. Za kvalitativni dio prikupljeni su
opažanja, radovi učenika, dnevnici i intervjui s učenicima i razrednom nastavnicom.
Ti su podatci analizirani induktivnom analizom sadržaja kako bi se istražilo kako
su se vještine samoupravljanja koristile i razvijale tijekom intervencije. Na kraju
kvazieksperimentalnoga procesa s jednom skupinom utvrđeno je da su aplikacije
digitalnoga pripovijedanja korištene na predmetu Prirodne znanosti imale statistički
pozitivan učinak na vještine samoupravljanja učenika. Kvalitativni nalazi također su
pokazali da su učenici koristili vještine samoupravljanja tijekom aktivnosti digitalnoga
pripovijedanja. Kao rezultat intervjua s razrednom učiteljicom i učenicima, zaključeno
je da su aplikacije digitalnoga pripovijedanja podržavale aktivno učenje učenika,
doprinijele njihovim vještinama i životima te su nastavu učinile zabavnom. Međutim,
također je navedeno da je primjena digitalnoga pripovijedanja proces koji zahtijeva
vrijeme i trud te da su postojale poteškoće u pogledu tehničke upotrebe. Na temelju
rezultata istraživanja, dani su prijedlozi za primjenu digitalnoga pripovijedanja u
različitim razredima i za razvoj različitih područja vještina.
Ključne riječi: nastava temeljena na pripovijedanju; osnovno obrazovanje; razvoj
vještina; studentska autonomija; učenje potpomognuto tehnologijom