Lecturer Attitudes on the Integrated Intercultural Literary Pedagogy for Teaching Public Speaking/Stavovi predavača o integraciji međukulturne metodike nastave književnosti i poučavanja javnoga govorništva

Abstract

Abstract
Most research on the link between literary pedagogy and intercultural
communicative teaching models often emphasizes the importance of receptive
language skills; however, there is a lack of attention to how this integration is applied
to productive skills such as speaking. Therefore, this study aimed to investigate
the construction of integrated intercultural literary materials for teaching public
speaking in Indonesian higher education institutions. Data were collected through
semi-structured interviews, observation and focus group discussions using an
ethnographic approach. A grounded theory approach was used to analyze the
data. The study included 15 lecturers at Indonesian higher education institutions
from three regions (West, Central and East). The study yielded a design for the
integration of an intercultural literature pedagogy in teaching public speaking which
contains five critical requirements: intercultural content, linguistic features, teaching
objectives, teaching materials and teaching context. Literary pedagogy was proven
to stimulate students‘ understanding of and interaction with other cultures, which
improved their public speaking skills.
Key words: EFL class; higher education; intercultural communication; literary
pedagogy; public speaking

---

Sažetak
Većina istraživanja o vezi između metodike nastave književnosti i međukulturnih
komunikacijskih modela poučavanja često naglašavaju važnost receptivnih jezičnih
vještina. S druge strane, malo je studija o tome kako se ta integracija ostvaruje kada
je riječ o produktivnim vještinama poput govorenja. Stoga se ovim istraživanjem
nastojalo ispitati kreiranje integriranih međukulturnih književnih materijala
za poučavanje javnoga govorenja na indonezijskim institucijama visokoga
obrazovanja. Podatci su sakupljeni putem polustrukturiranih intervjua, opservacija
i rasprava u fokus-grupama, a istraživanje je zasnovano na etnografskom pristupu.
Za analizu podataka korišten je utemeljeni teorijski pristup. Studija je obuhvatila
15 predavača iz triju indonezijskih regijea (zapadna, središnja i istočna). Na osnovi
rezultata istraživanja stvorena je shemu integrirane metodike nastave književnosti
u poučavanju javnoga govorenja koja sadrži pet ključnih elemenata: međukulturni
sadržaj, jezična obilježja, ciljeve poučavanja, materijale poučavanja i kontekst
poučavanja. Zaključeno je da metodika nastave književnosti može potaknuti
učenike na razumijevanje i interakciju s drugim kulturama te poboljšati njihove
vještine javnoga govorenja.
Ključne riječi: javno govorenje; međukulturna komunikacija; metodika nastave
književnosti; nastava engleskoga kao stranoga jezika; visoko obrazovanje