Shifting Language Policies from Multilingualism to Bilingualism in Singapore: A Literature Review/Promjena jezičnih politika iz višejezičnosti u dvojezičnost u Singapuru: pregled literature

Abstract

Abstract
Singapore has earned its reputation as one of the highest-achieving education
systems worldwide, as indicated by the recent results of the Programme for
International Student Assessment (PISA). In this success story, the transition from
multilingualism to bilingualism has been one of the most significant modifications
to their education system over the years. Therefore, the purpose of this review
paper is to examine how Singaporeans, whose proficiency in English was not very
high until a few years ago, introduced English as their medium of instruction
(EMI) in the education system, and to explore the educational and sociolinguistic
challenges associated with this shift as reported in previous studies. The paper
follows a scoping review methodology and presents a synthesis of 30 meticulously
selected research articles from various databases, including EBSCOhost, Scopus,
and Science Direct, spanning the last 22 years, to understand the complexities
and implications of the changing language policies in general, and in education
in particular. The results of the analysis indicate that, by adopting the EMI model
and by conducting strategically planned language examinations, the Singapore
government has successfully attained its goal of becoming an economic hub through
bilingualism and remained closely connected to its cultural heritage. Nevertheless,
some of these pro-English bilingual policies need to be considered in light of the
multilingual nature of everyday life in the country.
Key words: bilingualism; English as a medium of instruction; language policy;
multilingualism; Singapore

---

Sažetak
Singapur je stekao reputaciju jednoga od najuspješnijih obrazovnih sustava na
svijetu, što potvrđuju i najnoviji rezultati Programa za međunarodnu procjenu
učenika (PISA). U ovoj priči o uspjehu, prijelaz iz višejezičnosti u dvojezičnost
bio je jedna od najvažnijih promjena u njihovom obrazovnom sustavu tijekom
godina. Stoga je cilj ovoga preglednog rada ispitati kako su Singapurci, čije znanje
engleskoga jezika do prije nekoliko godina nije bilo na visokoj razini, uspjeli
uspostaviti engleski kao glavni jezik poučavanja (EMI) u obrazovnom sustavu te
istražiti obrazovne i sociolingvističke izazove povezane s ovom promjenom, o čemu
su izvijestile prethodne studije. Rad se temelji na metodologiji scoping pregleda
i donosi sintezu 30 pomno odabranih istraživačkih članaka iz različitih baza
podataka, uključujući EBSCOhost, Scopus i Science Direct, koji pokrivaju posljednje
22 godine, kako bi se razumjela složenost i implikacije promjena jezičnih politika
općenito, a posebno u obrazovanju. Rezultati analize pokazuju da je, osobito
usvajanjem EMI modela te strateški planiranim jezičnim ispitima, singapurska
vlada uspješno ostvarila svoj cilj postati gospodarsko središte kroz dvojezičnost,
dok je istovremeno održala snažne veze sa svojom kulturnom baštinom. Ipak,
neke od ovih proengleskih dvojezičnih politika potrebno je razmotriti u kontekstu
višejezične svakodnevice u zemlji.
Ključne riječi: dvojezičnost; engleski kao jezik poučavanja; jezična politika; Singapur;
višejezičnost