Quo Vadis, Homo Digitalis? Reflection on Well-being in Education and the COVID-19 Pandemic in Belgium, Croatia, Poland and Romania/Quo Vadis, Homo Digitalis? Razmišljanje o dobrobitima u obrazovanju i pandemiji bolesti COVID-19 u Belgiji, Hrvatskoj, Poljskoj i Rumunjskoj

Sander Van Thomme, Cecilia Maria Zsogon, Adrijana Visnjic Jevtic, Ciprian Simut, Lieve Bradt, Julien Kiss, Anna Odrowaz-Coates, Rudi Roose, Visnja Rajic, Saan Van Elsen, Florica Ortan, Monika Czyzewska, Magda Lejzerowicz

Abstract


Abstract
The last few decades brought about unprecedented rapid technological change. The
COVID-19 pandemic sped it up and forced digitalized citizenship, digitalized teaching
and learning, and permanent engagement through the virtual bond. Many processes
were moved to the virtual world and those illiterate in digital tools might have felt
excluded or left behind. Technological advancements have had many benefits revealed
but they have also had multiple negative effects on the educational process and the
well-being of participants of the latter. As our study shows, human social nature
opposes the use of the Internet as the main or only medium of human interaction.
Our study shows that sole online education is not desirable and is not good for our
well-being. In the article, we present empirical research findings from 4 EU countries
representing different parts of Europe. A group of researchers from 4 universities joined
forces to map the needs of teachers and learners and to identify key factors for well-being in education in post-pandemic educational settings. Qualitative data came from
over 2000 participants (teachers and learners), as a part of a larger case study. In this
article, we focus primarily on the data from an online survey in 2022, supplemented
by a prior Pilot study in 2021.
Key words: COVID-19, education system; EDUCATORE project; student; teacher,
wellbeing.

---

Sažetak
Posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do neviđeno brzih tehnoloških promjena.
Pandemija bolesti COVID-19 ubrzala ih je te prisilno digitalizirala građane,
digitalizirala poučavanje i učenje te nametnula stalni angažman putem virtualne
veze. Mnogi su procesi premješteni u virtualni svijet, a oni nepismeni u digitalnim
alatima osjećali su se isključenima ili zapostavljenima. Tehnološki napredak otkrio
je mnoge prednosti, ali je također imao i višestruko negativne učinke na obrazovni
proces i dobrobit njegovih sudionika. Kao što pokazuje naša studija, ljudska
društvena priroda protivi se korištenju interneta kao glavnoga ili jedinoga medija
ljudske interakcije. Naša studija pokazuje da isključivo internetsko obrazovanje
nije poželjno i nije dobro za našu dobrobit. U ovom članku predstavljamo rezultate
empirijskih istraživanja iz 4 zemlje članice EU koje predstavljaju različite dijelove
Europe. Skupina istraživača s 4 sveučilišta udružila je snage kako bi prikazala potrebe
nastavnika i učenika te identificirala ključne čimbenike za dobrobit u obrazovanju
u poslijepandemijskom obrazovnom okružju. Kvalitativni podatci prikupljeni su od
više od 2000 sudionika (nastavnika i učenika) i dio su veće analize slučaja. U ovom se
članku prvenstveno usredotočujemo na podatke iz internetske ankete iz 2022. godine,
dopunjene prethodnom pokusnom studijom iz 2021. godine.
Ključne riječi: COVID-19; dobrobit; nastavnik; obrazovni sustav; projekt
EDUCATORE; učenik.


Full Text:

PDF


DOI: https://doi.org/10.15516/cje.v25i4.5308

Refbacks

  • There are currently no refbacks.