Reflections of Teachers’ Self-leadership Experiences on Teaching Leadership Skills/Odraz učiteljskih iskustava samovođenja na poučavanje vještina vođenja

Abstract

Abstract
The study investigated the reflections of teachers’ self-leadership experiences on
teaching students leadership skills in a highly centralized education system. Within
leadership education, this scarcely studied phenomenon refers to a theoretical and
practical problem. We carried out a mixed-method explanatory sequential research
design by collecting quantitative data from 610 teachers using a multi-stage sampling
method. For better understanding the phenomenon, semi-structured interviews
(N=13) were conducted. . In addition, the study hypothesized a model suggesting an
interaction between teachers’ self-leadership and teaching students leadership skills and
then tested it. We performed content analysis, descriptive analysis, correlations, EFA,
and SEM to analyse the data. We concluded that teachers’ self-leadership experiences
positively impact equipping students with leadership skills, and we found out that the
crucial skill within the inter-related leadership skills is undertaking responsibility.
The study identified disconnection among curricula, teaching, and evaluation, lack
of training involving effective teaching methods, and teachers’ unconsciousness as
substantial barriers to leadership education.
Key words: mixed study; self-leadership; students; teachers; teaching leadership;
SEM-AMOS

---

Sažetak
U radu se prikazuje istraživanje percepcije učitelja o njihovim iskustvima
samovođenja u kontekstu poučavanja učenika vještini upravljanja unutar
centraliziranoga obrazovnog sustava. U okviru obrazovanja za vođenje, ovaj
rijetko proučavani fenomen predstavlja teorijski i praktični problem. Provedeno
je sekvencijalno eksplikativno istraživanje s kombiniranim metodama, pri čemu
su kvantitativni podatci dobiveni od 610 učitelja putem višestupanjske metode
uzorkovanja. Za bolje razumijevanje fenomena provedeni su i polustrukturirani
intervjui (N = 13). Također, u istraživanju je postavljena hipoteza o modelu koji
sugerira interakciju između samovođenja učitelja i poučavanja učenika vještini
vođenja koja je zatim i testirana. Za analizu podataka korištena je metoda analize
sadržaja, deskriptivna analiza, korelacije, EFA i SEM analiza. Zaključeno je da
iskustva samovođenja učitelja pozitivno utječu na osposobljavanje učenika za
vještine vođenja te je otkriveno da je ključna vještina unutar međusobno povezanih
vještina vođenja preuzimanje odgovornosti. Istraživanje je ukazalo na nesklad
između kurikula, nastave i vrednovanja, nedostatak osposobljavanja za provedbu
učinkovitih nastavnih metoda i neosviještenost učitelja kao značajne barijere u
obrazovanje za vođenje.
Ključne riječi: kombinirana metoda; poučavanje vođenja; samovođenje; učenici;
učitelji.