Does Positive Thinking Predict Positive Learning Behaviors in Preschoolers? / Može li se pomoću pozitivnoga razmišljanja predvidjeti pozitivno ponašanje pri učenju kod djece predškolske dobi?

Abstract

Abstract
This study aims to investigate the effect of the Positive Thinking Program with Multidimensional Perspectives on the learning behavior of preschool children (5 years old) and the teachers' evaluation of the program. The approaches of Positive Psychology and Philosophy for Children (P4C) were used as a basis in the development of the Positive Thinking Education activities with multidimensional perspectives. Practices of positive thinking with multidimensional perspectives are easily applied to pre-schoolers in the context of activities in science and nature, mathematics, art, music, stories, etc. Five preschool teachers and 160 children were involved in the research group (80 in the experimental group and 80 in the control group). The explanatory sequential design, one of the mixed research designs, was used as a method in the study. The quantitative data study was conducted as a quasi-experiment with a pretest-posttest control group. On the other hand, qualitative data were collected at the end of the educational process through face-to-face interviews with teachers about their evaluation. As a result of the study, it was found that the program had significant effects on the learning behavior. The teachers' assessments of the program were discussed in detail.
Key words: early childhood educators, education, educational programs, preschoolers, preschool teachers, positive thinking.

---

Sažetak
Cilj je ovoga istraživanja ispitati utjecaj koji Program pozitivnoga razmišljanja s višedimenzionalnim perspektivama ima na ponašanje tijekom učenja kod djece predškolske dobi (5 godina starosti) te evaluaciju programa prema mišljenju odgajatelja. Pristupi koji se primjenjuju u Pozitivnoj psihologiji i filozofiji za djecu (P4C) poslužili su kao osnova pri osmišljavanju aktivnosti u Programu pozitivnoga razmišljanja s višedimenzionalnim perspektivama. Prakse pozitivnoga razmišljanja s višedimenzionalnim perspektivama lako se primjenjuju u radu s djecom predškolske dobi u kontekstu aktivnosti u prirodi i u području znanosti, matematike, umjetnosti, glazbe, u pričama itd. Skupina ispitanika sastojala se od petero odgajatelja koji rade u ustanovama za predškolski odgoj i 160 djece (80 ih je uvršteno u eksperimentalnu, a 80 u kontrolnu skupinu). U istraživanju je korišten eksplanatorni sekvencijalni nacrt, kao jedan od nacrta mješovitoga istraživanja. Provedena je analiza kvantitativnih podataka u obliku kvazieksperimenta s predtestom i posttestom u kontrolnoj skupini. S druge strane, kvalitativni podatci prikupljeni su na kraju obrazovnoga procesa kroz intervjue uživo s odgajateljima, u kojima su odgajatelji evaluirali program. Rezultati istraživanja pokazali su da je program imao značajan utjecaj na ponašanje pri učenju. Detaljno su obrazložene evaluacije programa prema mišljenju odgajatelja.
Ključne riječi: odgojitelji, odgoj, obrazovni programi, predškolci, odgojitelji, pozitivno mišljenje.