Mealtime Talk in Contemporary Childhood of Croatian Language Speakers / Govor uz blagovanje u suvremenom djetinjstvu govornika hrvatskoga jezika

Ines Strapajević, Jelena Vignjević

Abstract


Abstract

Exposure to mealtime talk in daily life is stimulating to the overall speech development of a child. However, nowadays children are less and less exposed to the experience of eating together with their significant adults. A study was conducted within this context to check the frequency of families eating together and mealtime talk in contemporary childhood of Croatian language speakers. Research participants were parents of children at an early and preschool age. The frequency of eating together, paying attention to media during mealtimes as well as the topics of mealtime conversations were evaluated. The purpose of the study was to determine the possible relation of the mentioned elements to the family structure and parents’ employment status and education level. The results indicate a more frequent habit of eating together in families where a grandfather and/or a grandmother is present, in families where one of the parents is unemployed and in families where parents are high school graduates. Parents mostly reported that during family mealtimes they were focused on communication rather than the media, and that they mostly discuss daily events.

Key words: family mealtime; children’s language development; mealtime conversation.

 

---

 

Sažetak

Razgovor za stolom u vrijeme jela poticajan je za ukupan djetetov jezični razvoj. No u suvremenom su djetinjstvu djeca sve manje izložena iskustvu zajedničkoga blagovanja s odraslim ukućanima. U tom je kontekstu provedeno istraživanje kojemu je bila svrha provjeriti navike zajedničkoga blagovanja i govora uz blagovanje u suvremenom djetinjstvu govornika hrvatskoga jezika. Ispitanici su bili roditelji djece rane i predškolske dobi. Ispitivala se učestalost navike zajedničkoga blagovanja, davanje pozornosti medijima tijekom zajedničkoga jela te tematska obilježja (raz)govora uz jelo. Cilj istraživanja bio je utvrditi moguću povezanost navedenih elemenata sa strukturom obitelji, zaposlenošću roditelja i njihovom naobrazbom. Rezultati istraživanja govore o učestalijoj navici zajedničkoga blagovanja u obiteljima u kojima su djed i/ili baka, u obiteljima u kojima je jedan od roditelja nezaposlen i u obiteljima gdje je roditelj srednje stručne spreme. Roditelji su većinom izvijestili da su tijekom zajedničkoga jela usmjereni na komunikaciju (a ne na medije) te da najviše razgovaraju o svakodnevnim događajima.

Ključne riječi: dječji jezični razvoj; obiteljski zajednički obroci; razgovor uz jelo.


Full Text:

PDF


DOI: https://doi.org/10.15516/cje.v24i3.4599

Refbacks

  • There are currently no refbacks.