The Relationship Between Self-Esteem, Self-Efficacy, Family and Life Satisfaction, Loneliness and Academic Achievement During Adolescence / Odnos između samopoštovanja, samoučinkovitosti, zadovoljstva s obitelji i životom, usamljenosti i akademskoga postignuća tijekom adolescencije

Abstract

This study aimed to explore the relationship between self-esteem, self-efficacy, family and life satisfaction, loneliness and academic achievement during adolescence. A total of 180 male and 301 female adolescents aged 10 to 17 (M=12.45 years, SD=2.66), from two primary and two secondary schools from the city of Split, participated in the study. To achieve the research goal, we administered the general data questionnaire, Self-Efficacy Questionnaire for Children and Adolescents (Vulić Prtorić & Sorić, 2006), Family Satisfaction Scale (Vulić Prtorić, 2004), the short-form UCLA Loneliness Scale (Russell, 1996), and the Rosenberg Self-Esteem Scale (Rosenberg, 1965). The results indicated that female adolescents performed better in Croatian than male adolescents, who in turn assessed themselves as being more emotionally efficient than female adolescents. Regarding age, preadolescents were more satisfied, performed better academically, and exhibited higher levels of academic self-efficacy and self-esteem than older adolescents. The results of the regression analysis showed that higher academic self-efficacy and lower emotional self-efficacy were the strongest predictors of academic achievement. Research findings suggest that higher self-esteem and self-efficacy beliefs in all domains could have a protective role in well-being of adolescents and, finally, they point to the importance of developing high self-efficacy beliefs, especially academic ones, for academic achievement.

Key words: academic achievement; adolescence; self-concept; satisfaction, loneliness

---

Ovim istraživanjem nastojalo se ispitati odnos između samopoštovanja, samoučinkovitosti, zadovoljstva s obitelji i životom, usamljenosti i akademskoga postignuća tijekom adolescencije. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 180 adolescenata i 301 adolescentica u dobi od 10 do 17 godina (M = 12,45 godina, SD = 2,66), iz dvije osnovne i dvije srednje škole iz Splita. Kako bismo ostvarili cilj istraživanja, koristili smo sljedeće instrumente: Upitnik općih podataka, Upitnik samoučinkovitosti djece i adolescenata (Vulić Prtorić i Sorić, 2006), Skalu obiteljskoga zadovoljstva (Vulić Prtorić, 2004), kratki oblik Skale usamljenosti Sveučilišta u Kaliforniji (UCLA) (Russell, 1996) i Opću skalu samopoštovanja (Rosenberg, 1965). Rezultati pokazuju da su adolescentice bolje u Hrvatskom jeziku od adolescenata, koji su procijenili da su emocionalno učinkovitiji od ženskih adolescenata. S obzirom na dob, predadolescenti bili su zadovoljniji, imali bolju akademsku izvedbu i pokazivali više razine akademske samoučinkovitosti nego stariji adolescenti. Rezultati regresijske analize naglasili su višu akademsku samoučinkovitost i nižu emocionalnu samoučinkovitost kao najsnažnije prediktore akademskoga postignuća. Rezultati istraživanja pokazuju da više samopoštovanje i viša uvjerenja u samoučinkovitost u svim domenama mogu očuvati dobrobit adolescenata. Osim toga, rezultati ukazuju na važnost razvijanja snažnih uvjerenja u samoučinkovitost, posebno akademsku, za akademsko postignuće.

Ključne riječi: adolescencija; akademsko postignuće; samopoimanje; usamljenost; zadovoljstvo