Acquisition of the Long Jump Skill Using Varying Feedback / Usvajanje tehnike skoka u dalj korištenjem povratnih informacija različitih vrsta i frekvencija

Abstract

The aim of this study was to examine the acquisition of the long jump skill in elementary school children using augmented feedback of varying type and frequency. Eighty-eight boys and girls aged (mean ± SD) 11 ± 0.5 years, without any prior experience in the long jump skill acquisition,  were assigned to one of the four study groups: (1) the group receiving only verbal feedback on key errors, (2) the group receiving both verbal and video feedback on key errors, (3) the group receiving both verbal and video feedback on all errors, and (4) the group receiving no feedback. Before and after an 8-week training intervention, long jump distance and relevant kinematic variables were recorded. The results indicated that the group receiving both verbal and video feedback on all errors improved the most in terms of the long jump distance. Varying feedback influenced kinematic parameters differently, as there was no consistent change in the monitored kinematic variables across groups. It was concluded that, when learning a complex motor skill in a typical Physical Education setting, elementary school children are likely to benefit the most when receiving frequent feedback (both verbal and using video analysis, focusing on all errors) in comparison with the situation in which they receive feedback reduced in the type (only verbal) and the frequency (focusing only on key errors).

Keywords: bandwidth feedback; kinematics; knowledge of performance; motor learning.

---

Cilj ovoga rada bio je ispitati utjecaj različitih količina i vrsta povratnih informacija (PI) u procesu usvajanja tehnike skoka u dalj kod učenika osnovne škole. Osamdeset i osam učenika i učenica, starosti 11 (±0,5) godina, bez prethodnoga iskustva u treningu skoka u dalj, raspodijeljeno je u jednu od četiriju skupina ispitanika koje su dobivale PI: (1) verbalno samo na ključne greške, (2) verbalno i vizualno samo na ključne greške, (3) verbalno i vizualno na sve greške ili (4) nisu primale PI. Duljina skoka i relevantni kinematički parametri skoka u dalj izmjereni su prije i nakon 8-tjednog eksperimentalnoga tretmana. Rezultati istraživanja pokazali su kako je grupa koja je primala PI, na svaku grešku verbalnim i vizualnim putem najviše napredovala u smislu duljine skoka u dalj. Različite količine i vrste PI različito djelovale su na promatrane kinematičke parametre te nisu uočene konzistentne promjene između grupa. Zaključeno je kako djeca osnovnoškolske dobi prilikom usvajanja kompleksne motoričke vještine imaju više koristi od većih frekvencija PI (verbalnih i vizualnih na sve greške) u usporedbi s reduciranim PI prema vrsti (samo verbalne) ili frekvenciji (samo na ključne greške).

Ključne riječi: kinematika; motoričko učenje; poznavanje izvedbe; reducirane povratne informacije.