Parenting Styles as Predictors of Students’ Involvement in the Educational Process / Stilovi roditeljstva kao prediktori uključenosti učenika u obrazovni proces

Abstract

The aim of the study (n1 = 269 parents, n2 = 269 students) was to determine the influence of parenting styles on students’ involvement in teaching. Although parents use different parenting styles in their child's upbringing, the results showed that there is a statistically significant difference between parents in applying a particular upbringing style. By regression analysis, we came to the understanding that the form of a congruent upbringing style has the most favourable influence on the development of cognitive and emotional involvement in teaching. The form of neglecting upbringing style stood out as the strongest negative predictor of students' cognitive and social involvement in teaching, while the abusive upbringing style stood out as the strongest negative predictor of emotional involvement. When we consider changeable styles as the strongest determinants of (cognitive, emotional and social) involvement in teaching, the form of overprotective upbringing style has stood out. The research results indicate the importance of the parental role in (cognitive, emotional, social) students’ involvement in teaching, which would be an initial step in improving and developing these competencies.

Key words: desirable, undesirable and changeable upbringing styles; school achievement; students' competencies.

---

Cilj istraživanja bio je ispitati obilježja i prediktorsku ulogu stilova roditeljstva u uključenost učenika u nastavu, ponajprije kognitivnu, emocionalnu i socijalnu. Roditeljski stilovi klasificirani su u tri glavne skupine: poželjan, nepoželjan i divergentan. Istraživanje je provedeno s učenicima završnih razreda osnovne škole (N = 269 učenika) prosječne dobi od 13,08 godina i njihovih roditelja (N = 269). Podatci su prikupljeni Upitnikom kako roditelji reagiraju i Upitnikom emocionalne, socijalne i kognitivne uključenosti učenika. Pokazalo se da su roditeljski odgojni stilovi značajni prediktori učenikove uključenosti u nastavu, s time da najvećim dijelom varijance objašnjavaju forme poželjnoga roditeljskoag stila, s naglaskom na formu kongurentnoga stila. S druge strane, forme nepoželjnog i divergetnoga stila imaju potencijal za izazivanje niske razine uključenosti učenika, kako u kognitivnoj, tako i u socijalnoj i emocionalnoj dimenziji. Rezultati ukazuju na važnost stilova roditeljstva u predikciji uključenosti učenika u nastavu, što bi bio početni korak u razvoju i poboljšanju dječjih kompetencija.

Ključne riječi: obrazovni proces; poželjni, nepoželjni i divergentni (promjenjivi) stil, uključenost učenika.

Cilj istraživanja (n1 = 269 roditelja, n2 = 269 učenika) bio je utvrditi utjecaj stilova roditeljstva na uključivanje učenika u nastavu. Iako roditelji koriste različite stilove roditeljstva u odgoju djeteta, rezultati su pokazali da postoji statistički značajna razlika između roditelja u primjeni određenog stila odgoja. Regresijskom analizom došli smo do spoznaje da najpovoljniji utjecaj na razvoj kognitivne i emocionalne uključenosti u nastavu ima forma kongruentnog, odgojiteljskog stila. Kao najjači negativni prediktor kognitivne i socijalne uključenosti učenika u nastavu izdvojila se forma zanemarenog odgoja, dok se forma zlostavljajućeg stila izdvojila se kao najjači negativni prediktor emocionalne uključenosti. Kada razmotrimo divergentne (promjenjive) stilove kao najjače odrednice (kognitivne, emocionalne i socijalne) uključenosti u nastavu, izdvojila se forma prezaštićujućeg stila odgoja. Rezultati istraživanja ukazuju na važnost roditeljske uloge u (kognitivnom, emocionalnom, socijalnom) uključivanju  učenika u nastavu, što bi bio početni korak u poboljšanju i razvoju ovih kompetencija.

 Ključne riječi: kompetencije učenika; poželjni, nepoželjni i divergentni (promjenjivi) stil odgoja; školsko postignuće.