The Value of Different Motor Teaching Methods in Working with Basketball Beginners / Vrijednost aplikativnih metoda motoričkog učenja u radu s košarkaškim početnicima

Damir Knjaz, Branka Matković, Saša Janković

Abstract


Abstract
The aim of this study was to identify the efficacy of three different teaching methods existing in contemporary sport: the analytical, synthetic and situational methods. The sample of subjects comprised 90 boys, 9 – 10 years of age, who were beginners in basketball. A six-month program was implemented that, regarding the groups analyzed, varied only according to the selection of the motor teaching methods. The assessment of the effects of certain methods was carried out through the analysis of the development of the basic elements of basketball technique. The effects of the program were analyzed using the variance analysis. The kinesiological influence that the subjects were exposed to led to significant changes, regardless of the teaching method, in most of the applied tests for the assessment of the basic motor abilities and the specific motor skills. The biggest effects were initiated by the synthetic teaching method; the analytical method proved to be the most successful one in the most demanding elements, whereas the positive effects of the situational teaching method were manifested the least.
Key words: basketball; children; teaching methods.
---
Sažetak
Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi djelotvornost metoda učenja – analitičke, sintetičke, situacijske, u poduci košarkaške igre. Uzorak ispitanika činilo je 90 dječaka uzrasta od 9 do 10 godina, košarkaških početnika. Proveden je šestomjesečni program rada koji se razlikovao jedino prema navedenim metodama učenja između odabranih podskupina. Procjena efekata pojedinih metoda učenja provedena je uvidom u razvoj specifičnih motoričkih znanja – temeljnih elemenata košarkaške tehnike i uspješnosti u igri. Učinci programa analizirani su jednosmjernom analizom varijance.
Kineziološki program kojemu su bili podvrgnuti ispitanici uključivao je tri košarkaška treninga tjedno i nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. Tijekom trajanja programa došlo je do značajnih pozitivnih promjena, neovisno o metodi učenja u svim testovima za procjenu specifičnih motoričkih znanja. Najveći pomaci kako kod većine elemenata košarkaške tehnike tako i kod uspješnosti u igri uočljivi su uvidom u rezultate grupe koja je trenirala sintetičkom metodom učenja. Analitička metoda pokazala se najprimjenjivijom kod usvajanja složenijih elemenata osnovne košarkaške tehnike, dok su pozitivni efekti situacijske metode bili najmanje izraženi. Prema dobivenim rezultatima i provedenoj analizi može se zaključiti da je za populaciju djece, košarkaških početnika, u procesu učenja košarkaške igre najprimjenjivija sintetička metoda, dok bi se analitička metoda  trebala primjenjivati u procesu učenja strukturalno složenih elemenata.     
Ključne riječi: košarka; metode učenja; djeca mlađe školske dobi.


Full Text:

PDF


DOI: https://doi.org/10.15516/cje.v15i0.359

Refbacks

  • There are currently no refbacks.