Ciljevi postignuća: konceptualni modeli i rezultati istraživanja ishoda

Abstract

Teorija ciljeva postignuća je jedna od vrlo značajnih teorija motivacije koja se u velikoj mjeri propituje u odgojno-obrazovnom sustavu. Ciljevi postignuća se najčešće odnose na razloge koji stoje u pozadini želje učenika za postignućem, ali predstavljaju i mišljenje učenika o standardima i kriterijima koji se uzimaju u razmatranje prilikom procjene uspjeha (Urdan, 1997). U tom smislu, učenik može biti vođen željom za osobnim razvojem i unapređenjem ili željom da se bude bolji od drugih. Tako su autori identificirali dvije vrste ciljeva postignuća. U prvom slučaju, riječ je o ciljevima usmjerenim na ovladavanje, a u drugom slučaju, riječ je o performativnim ciljevima. Ovo ujedno predstavlja i dihotomni model ciljeva postignuća. Cilj ovog rada jeste da se pregledom nekih istraživanja identificiraju konceptualni modeli ciljeva postignuća, te da se, shodno predstavljenom, stekne uvid u najčešće ishode s kojima su povezani različiti ciljevi postignuća. Teorijski i empirijski rezultati ukazuju da su se ciljevi postignuća razvijali od dihotomnog, trihotomnog konceptualnog modela, modela s četiri vrste ciljeva (2x2) do modela sa šest (3x2) vrsta ciljeva. U sklopu navedenih konceptualnih modela ciljevi usmjereni na ovladavanje sadrže najviše pozitivnih karakteristika i ishoda. Zaključak nastoji potcrtati važnost ciljeva usmjerenih ka ovladavanju uz potrebu za dubljim propitivanjem čimbenika koji vode ka usvajanju ovih ciljeva.

Ključne riječi: ciljevi usmjereni na ovladavanje; performativni ciljevi; pristup orijentacija; izbjegavanje orijentacija.