Children’s Voice and School Improvement: The Role of Technology in the Inclusive School of the Future / Glas djece i poboljšanje škole: Uloga tehnologije u inkluzivnoj školi budućnosti

Abstract

The purpose of the study is to indicate the importance of inclusive education. This study focuses on the need for student’s voice to be heard and consid­ered during educa­tional planning. By doing this, the study intends to detect which students are marginalized, and use this method towards school improvement. The research was con­ducted in two kindergartens. In the first, twenty-two students and two teachers were interviewed (kindergarten teacher and headmistress), while in the second, we used the method of non-participant observa­tion with five children attending the integration class, as well as the teachers, during one month. Interviews were conducted in the second school, too, only with two teachers (qualified pedagogue and headmistress). During our study, margin­alized students have been identified due to the difficulties they face, and we have managed to strengthen children’s confidence, and help create a more empathetic school environment. These have been implemented through a school pro­ject in which students narrate their personal stories using digital storytelling software. Our aim has also been to encourage the creation of stories for the pro­duction of which Scratch digital storytelling software was used.

Zadatak ove studije je naglasiti važnost inkluzivnog obrazovanja. Ova je studija usmjerena na potrebu za slušanjem i razmatranjem mišljenja učenika prilikom plani­ranja obrazovanja. Na taj način studija planira otkriti koji su učenici marginalizirani i iskoristiti ovu metodu za poboljšanje školske jedinice. Istraživanje je provedeno u dva vrtića. U prvom su intervjuirana dvadeset i dva polaznika i dvije odgojiteljice (tete u vrtiću i ravnateljica), a u drugom smo se koristili metodom neaktivnog promatrača petero djece koja su pohađala integrirani razred, i odgojiteljice tijekom jednog mjeseca. Intervjui su provedeni i u drugom vrtiću samo s dvoje odgojitelja (kvalificirani pedagog i ravnateljica). Marginalizirani učenici se identificiraju zbog poteškoća s kojima se suočavaju. Tijekom provođenja studije uspjeli smo pojačati samopouz­danje učenika i pomogli stvoriti suosjećanije školsko okruženje. To se postiže u vrtićkom projektu u kojem polaznici s pomoću digitalnog softvera za pripovijedanje pričaju svoje osobne priče. Naš cilj bio je i potaknuti stvaranje priča za produkciju, za što se koristio digitalni softver za pripovijedanje Scratch.

Ključne riječi: suradnja; digitalno pripovijedanje; poboljšanje školske jedinice; pluralistički odgoj I obrazovanje; djeca predškolskog uzrasta