SUVREMENO DJETINJSTVO I INSTITUCIJSKI KONTEKST

Abstract

U novije se vrijeme istraživanju djeteta i djetinjstva kao društvenom i kulturnom fenomenu pristupa s pozicija multidimenzionalnosti i izuzetne kompleksnosti. Djetinjstvo, nasuprot razmišljanju većine odraslih, nije izoliran, zaštićen, dobro kontroliran i predvidljiv način vođenja djeteta prema svijetu odraslih. Djetinjstvo se fokusira više na generalnu percepciju djeteta i sugerira postojanje posebne, odvojene i fundamentalno različite društvene grupe i kategorije. Status djeteta osmišljen od strane odraslih i njegov kulturološki i povijesno određeni konstrukt mijenja se i varira od njegovog definiranja fizičkom i/ili spolnom zrelošću, pravnim statusom ili dobnom pripadnošću. Koncept djeteta i djetinjstva bavi se pojedincem kojeg obično definiramo s pozicije odrasle osobe. Dvije krajnje perspektive djeteta i djetinjstva vezane uz koncept usmjeren na oblikovanje, modeliranje, izgrađivanje, poželjnu socijalizaciju ili naglašavanje koncepta prema kojem se dijete razmatra kao glavni agens djetinjstava. Institucijski predškolski  kontekst sa svim svojim segmentima (kulturom, kurikulumom, materijalnim i socijalnim odrednicama) može poticati i osnaživati ili smanjivati sve one prednosti i potencijale koje djetinjstvo nosi. U tom smislu djetinjstvo ne postoji izvan društvenog konteksta, a njegova refleksivna reprezentacija dolazi do izražaja u dinamičnim odnosima i divergentno strukturiranim odgojno-obrazovnim uvjetima.