Teorija i praksa integriranog odgoja i obrazovanja iz perspektive sveučilišnih nastavnika: koliko uistinu znamo

Abstract

     Integracija djece s teškoćama u razvoju u redovni školski sustav je proces koji zahtjeva promjene na više razina. Između ostalog zahtjeva i promjenu stavova i ponašanja šire zajednice, a da bi to bilo moguće i edukaciju o osobitostima razvoja i specifičnostima odgoja i obrazovanja djece. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi poznavanje teorijskih i praktičnih pojmova vezanih za integrirani odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju te razlike u poznavanju pojedinih pojmova s obzirom na godine radnog staža od strane sveučilišnih nastavnika. U istraživanju je korišten modificirani upitnik ESERakad Tempus Projekta - Education for Equal Opportunities at Croatian Universities-EduQuality. Istraživanje je provedeno među nastavnicima Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (N=104). U obradi podataka, uz izračunavanje marginalnih frekvencija, korištena je diskriminacijska analiza. Rezultati su pokazali da svega 25% tvrdnji nastavnici prepoznaju kao točne te da se nastavnici s obzirom na duljinu radnog staža međusobno najviše razlikuju na način da nastavnici s manje od dvadeset godina staža u većoj mjeri prepoznaju određene pojmove kao točne za razliku od kolega s većim stažem. Rezultati ukazuju na potrebu veće edukacije sveučilišnih nastavnika u poznavanju teorijskih i praktičnih pojmova vezanih za integrirani odgoj i obrazovanje.