Should Happiness Be Taught in School? / Treba li sreću poučavati u školi?

Abstract

Abstract

Within positive psychology, the concept of well-being (happiness) represents the main criteria for positive functioning and is generally considered the goal in life to be promoted. Research in this field is providing very strong evidence that happiness brings highly desirable life benefits, such as better health and longer life, successful relationships and better work performance. The most important reasons for teaching happiness in school are high prevalence of depression among young people worldwide, the small rise in life satisfaction in the last half a century, low students’ satisfaction with school in many countries, and the synergy between learning and positive emotion. A number of studies suggest that school-based positive psychology programmes are effective in improving positive traits and well-being, even though reliability of these findings is still questioned.  The Model for Positive Education is presented in this paper as a possible area of future research. This is applied framework of implementing positive psychology as a whole-school approach targeting six well-being domains, including positive emotions, positive engagement, positive accomplishment, positive purpose, positive relationships, and positive health, with a focus on character strengths. 

Key words: happiness; positive education; positive psychology; school; well-being 

---

Sažetak

U okviru pozitivne psihologije pojam dobrobit predstavlja glavni kriterij pozitivnog funkcioniranja i općenito se smatra važnim životnim ciljem. Istraživanja u tom području daju vrlo jake dokaze da sreća dovodi do različitih životnih prednosti, kao što su bolje zdravlje i duži život, uspješni odnosi i bolji uspjeh na poslu. Najvažniji razlozi za poučavanje sreće u školi jesu raširenost depresije kod mladih ljudi diljem svijeta, mali porast životnog zadovoljstva u posljednjih pola stoljeća, učeničko nezadovoljstvo školom u mnogim zemljama i sinergija između učenja i pozitivnih emocija. Veći broj istraživanja ukazuje na to da su programi pozitivne psihologije u školi djelotvorni u razvijanju pozitivnih osobina i povećanju dobrobiti, ali pouzdanost je tih rezultata još uvijek upitna. U ovom radu prikazuje se model pozitivnog obrazovanja kao jedno od mogućih područja budućih istraživanja. To je okvir za primjenu pozitivnog obrazovanja na razini škole usmjeren na šest područja dobrobiti uključujući pozitivne emocije, pozitivnu uključenost, pozitivna postignuća, pozitivnu svrhu, pozitivne odnose i pozitivno zdravlje, s naglaskom na osobne snage. 

Ključne riječi: dobrobit; pozitivno obrazovanje; pozitivna psihologija; sreća; škola