Play in Research with Children / Igra u istraživanjima s dјecom

Abstract

Abstract
At the time when there is growing importance of the participant-friendly research (Christensen & James, 2008) new dimensions are added to research in the early childhood: it is based on the rights of young children, it takes children's perspective, requires careful listening, emphasizes active participation of children and researchers, combines techniques sensitive enough to allow children to speak their languages. The shift is particularly evident in the acceptance of the equality of young children's points of view and understanding of the reality around them. That led to methodological "allowing" the research process to become contextualized in the children's world, where play has a special place. Play is now accepted as one of the many languages with which children can express, interpret and construct their experiences and meanings. Therefore, play has become a research area within which children have the right to be different, compared to the adult research participants (Punch, 2002). There is controversy regarding the involvement of adults in children's play, and "using" it for didactic and other purposes. However, findings show that adults do not necessarily disturb children's play. It can become a space for sharing between children and playful adults, within which the balance of power and hierarchy is adjusted. The empirical basis of the paper is an analysis of ten play-based focus groups, which included over fifty children who were five and six years old, a doll researcher and an adult in the role of an "assistant researcher."

Key words: children and adults' participation; play-based focus group; research in early childhood.

---

Sažetak
Istraživanja u ranom dјetinjstvu, u vrijeme pridavanja sve veće važnosti istraživanjima koja su prijateljski usmjerena prema sudionicima (Christensen & James, 2008), dobivaju nove dimenzije: oslonjena su na prava male djece, zauzimaju dječju perspektivu, zahtijevaju pažljivo slušanje, primat daju aktivnoj participaciji djece i istraživača, kombiniraju tehnike koje su dovoljno osjetljive da omogućuju djeci da govore svojim jezicima. Zaokret je posebno vidljiv u prihvaćanju ravnopravnosti dječjeg kuta promatranja i razumijevanja stvarnosti oko njih, što vodi metodološkom „dopuštanju" da se istraživački proces kontekstualizira dječjim svijetom, u kojem igra ima posebno mjesto. Igra je danas prihvaćena kao jedan od mnoštva jezika kojima se dijete izražava, interpretira i oblikuje svoja iskustva i značenja. Postaje istraživački prostor unutar kojeg se djeca imaju pravo razlikovati u odnosu na odrasle sudionike istraživanja (Punch, 2002). Postoje mnoge kontroverze s obzirom na uključivanje odraslih u igru i „upotrebu" igre u didaktičke i druge svrhe. Međutim, odrasli ne moraju nužno remetiti dječju igru. Igra može postati prostor dijeljenja djece i odraslih koji se igraju, između kojih se odnos moći i hijerarhije u igrovnom kontekstu poništava. Empirijsku osnova rada predstavlja analiza deset fokus grupa utemeljenih na igri, u kojima je sudjelovalo više od pedesetoro djece u dobi od pet i šest godina, lutka istraživač i odrasli u ulozi „pomoćnika istraživača".

Ključne riječi: fokus grupa utemeljena na igri; istraživanje u ranom djetinjstvu; participacija odraslih i djece.