From Home to School: A Single Case Study on How Parentinitiated Literacy Practices Complement Formal Education/Od kuće do škole: jedinstvena studija slučaja o tome kako roditeljsko poticanje rane pismenosti nadopunjuje formalno obrazovanje

Abstract

Abstract
Parental involvement in early literacy education is widely recognized as a
foundational element of children’s academic and social development. While existing
research primarily emphasized school-driven literacy initiatives, more attention
should be given to literacy practices initiated solely by parents based on their
personal values and beliefs. This study addressed this gap by exploring the specific
literacy and moral values imparted to children through parent-initiated homebased
literacy practices, and how these may differ from those promoted by schoolled
initiatives. Utilizing a single-case study approach, this research examined
the practices of “Rose”, an Indonesian mother who independently cultivated her
children’s literacy and character development through daily activities, media
selection, and moral instruction. Data were collected through semi-structured
interviews, informal interviews with her children, direct observations, and artifact
analysis, with thematic analysis employed to identify critical patterns. The results
revealed that parent-initiated practices foster knowledge enrichment through
incidental learning, moral instruction via modeled behavior, and selective use
of digital media. Framed within Bronfenbrenner’s ecological systems theory and
Vygotsky’s sociocultural theory, the study highlights the flexibility and cultural
relevance of parent-led efforts to address gaps in formal education, supporting
children’s holistic growth by integrating moral values and family-centered education.
This research advocates for educational policies that empower parents as active
contributors to holistic child development, offering novel insights into the synergies
between home and school-based literacy education.
Key words: cultural identity; early childhood education; ecological system theory;
parent-initiated literacy practice; sociocultural theory

---

Sažetak
Uključenost roditelja u procese ranoga opismenjavanja široko je prepoznata kao
temeljni element akademskoga i socijalnoga razvoja djece. Iako se postojeća
istraživanja ponajprije fokusiraju na inicijative pismenosti koje pokreće škola,
potrebno je posvetiti više pažnje praksama poticanja pismenosti koje isključivo
iniciraju roditelji na temelju vlastitih vrijednosti i uvjerenja. Ovim istraživanjem
nastoji se ispuniti taj jaz istražujući specifične vrijednosti pismenosti i morala
koje se prenose djeci u obiteljskom okružju te kako se one mogu razlikovati od
vrijednosti koje promiču škole. Koristeći pristup jedinstvene studije slučaja, ovim
se istraživanjem ispitala prakse Rose, indonezijske majke koja je samostalno
razvijala pismenost i karakter svoje djece u svakodnevnim aktivnostima, u
odabiru medija i moralnoj pouci. Podatci su prikupljeni putem polustrukturiranih
intervjua, neformalnih razgovora s njezinom djecom, izravnih opažanja i analize
artefakata, dok je tematska analiza korištena za identifikaciju ključnih obrazaca.
Nalazi su pokazali da roditeljski inicirane prakse potiču obogaćivanje znanja
putem slučajnoga učenja, moralnu pouku u modeliranom ponašanju te selektivnu
upotrebu digitalnih medija. U okviru Bronfenbrennerove teorije ekoloških sustava
i Vygotskyjeve sociokulturne teorije, studija naglašava fleksibilnost i kulturnu
relevantnost napora koje ulažu roditelji u rješavanju praznina formalnoga
obrazovanja, pružajući jedinstvenu podršku cjelovitom razvoju djece integriranjem
moralnih vrijednosti i obiteljskoga obrazovanja. U ovom istraživanju zagovaraju
se obrazovne politike koje osnažuju roditelje kao aktivne sudionike u djetetovom
cjelovitom razvoju te nudi nova saznanja o sinergijama između kućnoga i školskoga
obrazovanja pismenosti.
Ključne riječi: kulturalni identitet; rano djetinjstvo; roditeljski poticaji razvoja
pismenosti; sociokulturna teorija; teorija ekoloških sustava