The Importance of Teacher Student Relationships for Teachers’ Use of Management Strategies with Students with Challenging Behavior/Važnost odnosa između učitelja i učenika za učiteljevo korištenje strategija upravljanja učenikovim problematičnim ponašanjem

Abstract

Abstract
The aim of the present study is to investigate if teachers’ self-estimated teacher-student
interpersonal relationships with students with 7-9 symptoms of ADHD Inattentive
Type and emotional-behavioral disorder serve as a possible mediator between the
symptoms of ADHD and teachers’ use of management strategies. Altogether, 539
classroom teachers participated in the research (female = 484, which is 89.8%;
M age = 43.65; SD = 9.82) from 125 elementary schools. Teachers evaluated the
behavior of their students through a checklist of symptoms of ADHD according to
DSM-V criteria, and the subsample consisted of students who showed at least 7 of
the possible 9 symptoms. Teachers also completed the Relationship with Pupil Scale,
Student Behavior Symptom Scale, and Undesirable Behavior Management Strategies
Scale. The mediation effect of the teacher-student relationship on antisociality (i.e.,
hyperactivity-impulsivity, antisociality, emotional problems) was tested and confirmed
its existence in relation to positive disciplinary procedures. It was not statistically
significant for the association with negative disciplinary actions. It can be concluded
that the relationship between teacher and student has an important role in the
application of discipline procedures.
Key words: behavioral problems; classroom management; Multitiered Systems of
Support (MTSS); Positive Behavior Interventions and Supports (PBIS); relationship
in school culture

---

Sažetak
Cilj ove studije je istražiti služe li samoprocijenjeni međuljudski odnosi učitelja i
učenika s učenicima sa 7-9 simptomima ADHD-a tipa nepažnje i emocionalno
ponašajnim poremećajem kao mogući posrednik između simptoma ADHD-a i
učiteljeve upotrebe strategija upravljanja. U istraživanju je sudjelovalo 539 učitelja
razredne nastave (Ž = 484, 89,8 %; M dob = 43,65; SD = 9,82) iz 125 osnovnih škola.
Učitelji su ocjenjivali ponašanje svojih učenika na osnovi popisa simptoma ADHD-a
prema DSM-V kriterijima, a poduzorak su činili učenici koji su pokazivali najmanje 7
od mogućih 9 simptoma. Učitelji su također ispunili Skalu odnosa s učenicima, Skalu
simptoma ponašanja učenika i Skalu strategija upravljanja nepoželjnim ponašanjem.
Medijacijski učinak odnosa nastavnik-učenik na antisocijalnost (tj. hiperaktivnost
impulzivnost, antisocijalnost, emocionalni problemi) testiran je i potvrđeno njegovo
postojanje u odnosu na pozitivne disciplinske postupke. Nije bilo statistički značajno
za povezanost s negativnim disciplinirajućim postupcima. Može se zaključiti da odnos
učitelja i učenika ima važnu ulogu u primjeni disciplinskih postupaka.
Ključne riječi: Intervencije i podrška pozitivnog ponašanja (PBIS); odnos u školskoj
kulturi; problemi u ponašanju; upravljanje razredom; višeslojni sustavi podrške
(MTSS)