The Self-Evaluation of Teachers’ Competences for Inclusive Teaching in the Conditions of Pre-Pandemic Education/Samoprocjena kompetentnosti učitelja za inkluzivno poučavanje u uvjetima predpandemijskoga obrazovanja
Abstract
Abstract
This research has been aimed at discovering how teachers evaluate their own 
competences for inclusive teaching and support they give learners with disabilities 
to help them learn. The total of 263 teachers from regular primary schools in the 
central regions of Croatia participated in this research, for which an adequate 
questionnaire was designed. The obtained results show that teachers do not consider 
themselves competent for inclusive teaching, but they do support their learners 
with disabilities. Seniority (the duration of teaching career) has an impact on 
their self-evaluation related to competences for inclusion. In inferential statistics, 
a polystochastic model was used for making conclusions. Such findings indicate, 
among other things, a need for teachers’ permanent education towards inclusive 
teaching, especially about their stronger role in unusual life circumstances like 
pandemic, as well as the encouragement of teachers’ professional development 
and their acquisition of new competences required for inclusive teaching since 
teachers represent direct stakeholders in education activities. Having all this in 
mind, together with the aim to provide education which actively promotes the 
complete development of every learner, as suggested in the National Strategy of 
Development until 2030, it is necessary to reform processes within the system of 
education.
Keywords: competence self-evaluation/self-estimation; education staff; inclusive 
education
---
Sažetak 
Cilj je istraživanja utvrditi kako učitelji procjenjuju vlastitu kompetentnost za 
inkluzivno poučavanje te stupanj pružanja podrške u učenju učenicima s teškoćama. 
Na uzorku od 263 učitelja iz redovitih osnovnoškolskih ustanova iz središnje 
Hrvatske primijenjen je upitnik o samoprocjeni kompetentnosti učitelja za inkluzivno 
poučavanje i pružanje podrške učenicima s teškoćama, koji je konstruiran za potrebe 
ovoga istraživanja. Rezultati pokazuju da se učitelji ne smatraju kompetentnima za 
inkluzivno poučavanje, no pružaju podršku u učenju učenicima s teškoćama. Pri 
tome duljina radnoga staža utječe na samoprocjenu kompetencija za inkluziju. U 
inferencijalnoj statistici korišten je polistohastički model zaključivanja. Ovakvi nalazi, 
između ostaloga, ukazuju na potrebu kontinuirane edukacije učitelja za inkluzivno 
poučavanje, posebice njihovo osnaživanje u izvanrednim životnim okolnostima poput 
pandemije, kao i na poticanje profesionalnoga razvoja te stjecanje novih kompetencija 
za inkluzivno poučavanje njih kao neposrednih nositelja odgojno-obrazovnoga rada. 
U tom smislu, a s ciljem ostvarivanja obrazovanja koje aktivno potiče cjelovit razvoj 
svakoga učenika, kako je predviđeno u Nacionalnoj strategiji razvoja do 2030. 
godine, potrebno je provesti reformske procese u sustavu odgoja i obrazovanja.
Ključne riječi: inkluzivno obrazovanje; odgojno-obrazovni djelatnici; samoprocjenjena kompetentnost.
Full Text:
PDFDOI: https://doi.org/10.15516/cje.v26i1.4965
Refbacks
- There are currently no refbacks.