Shaping Learner Contributions via a Combination of Different Resources: Joint Use of ‘Okay’ and Type-specific Questions/Oblikovanje učeničkih odgovora kombinacijom različitih izvora: zajednička upotreba riječi okay i specifičnih pitanja

Abstract

Abstract
This study aims to investigate the interactional organization of English teachers’ acknowledgment followed by type-specific questions. Shaping learners’ contributions via acknowledgment and type-specific questions is argued to be a part of Classroom Interactional Competence as the 5th skill in language teaching. Hence, this two-step move is studied to achieve a broader understanding of teachers’ interactional repertoire. This study has a qualitative design utilizing Conversation Analysis. Eighteen hours of classroom data from Newcastle University Corpus of Academic Spoken English make up the data. The findings suggest that teachers’ acknowledgment followed by type-specific questions is an indicator of Classroom Interactional Competence, and it is highly dependent upon the task goal (i.e., a pedagogic repair). Contrary to the previous studies, the joint use of acknowledgment is found to shape students’ previous turns by foregrounding achievement rather than closing a topic or indicating a transition. Then, this joint use allows teachers to acknowledge or approve a learner’s utterance on one level while carrying out repair work on another level enabling them to operate on different levels in the complex realm of the classroom.

---

Sažetak
Cilj je ovoga istraživanja proučiti interakcijsku organizaciju potvrde odgovora koju nastavnici engleskoga jezika daju učenicima, a iza koje slijede specifična pitanja. Oblikovanje učeničkih odgovora pomoću potvrde i specifičnih pitanja smatra se dijelom interakcijske kompetencije u razredu i petom vještinom u poučavanju engleskoga jezika. Stoga je ova dvokomponentna taktika analizirana kako bi se došlo do boljega razumijevanja interakcijskoga repertoara nastavnika. U ovome istraživanju primijenjen je kvalitativni nacrt s primjenom konverzacijske analize. Podatke koji su proučavani sačinjava osamnaest sati primjera iz nastave iz Korpusa akademskoga govornog engleskog jezika Sveučilišta u Newcastleu. Rezultati upućuju na činjenicu da je način na koji nastavnici potvrđuju odgovore učenika i postavljaju im specifična pitanja pokazatelj interakcijske kompetencije u razredu te da on uvelike ovisi o cilju zadatka (tj. pedagoškom ispravku). Za razliku od ranije provedenih istraživanja, utvrđeno je da kombinirana potvrda oblikuje prethodne odgovore učenika tako što u prvi plan stavlja njihova postignuća, a ne zatvara temu niti naznačava prelazak na drugu temu. Takva kombinirana potvrda daje nastavnicima priliku da potvrde ili odobre ono što je učenik rekao na jednoj razini, dok na drugoj razini provode ispravak istoga. To im omogućava rad na različitim razinama u složenom razrednom okružju.