The Educational Intention behind Non-Intervention: A Case on the Japanese Mimamoru Approach as Early Childhood Teachers’ Professionalism / Obrazovna svrha neuplitanja: slučaj japanskoga mimamoru pristupa kao dio profesionalizma predškolskih učitelja

Abstract

Teachers’ moment-by-moment interactions with children are powerful determinants of children’s learning outcomes and development. Successful guidance involves teachers’ intentionality, yet one’s intent to teach may be hard to discern. Teachers using indirect, non-observable approaches are prone to be misunderstood as not actively guiding children’s learning. Therefore, the present study revisited the conceptualization of Intentional Teaching, using the Mimamoru Approach within the Japan early childhood education context as an exemplar. We investigated how Japanese educators defined the Mimamoru Approach and how it meaningfully reflected their professionalism. Three early childhood teachers participated in a focus group interview and shared their reactions towards a short video about an incident in a preschool classroom. Their narratives explicated the core values and processes of the Mimamoru Approach: illustrating the non-intervening approach as indicative of trusting and respecting children’s independence and initiative. Implications of this study suggested the subtle Mimamoru Approach and the observable US practices in Intentional Teaching should not be viewed as dichotomous, but as examples on a spectrum that considers teachers’ professionalism within cultural contexts.

Key words: Intentional Teaching; Japanese early childhood teachers; cross-cultural comparison; US early childhood teachers

---

Trenutačne i kontinuirane interakcije učitelja s djecom moćne su odrednice ishoda učenja i razvoja djece. Uspješno vodstvo uključuje namjeru učitelja, a namjeru pojedinca da poučava ipak je nekada teško razlučiti. Učitelje koji koriste indirektne, neprimjetne pristupe skloni smo krivo razumjeti kao one koji dječje učenje ne usmjeravaju aktivno. Stoga ovo istraživanje revidira konceptualizaciju namjernoga poučavanja, navodeći kao primjer mimamoru pristup unutar konteksta japanskoga ranog obrazovanja. Istražili smo kako japanski edukatori definiraju mimamoru pristup i kako on uvelike odražava njihov profesionalizam. Tri učitelja ranoga obrazovanja činila su fokus-grupu unutar koje su sudjelovali u intervjuu u kojemu su podijelili svoje reakcije na kratki video o događaju u predškolskoj učionici. Njihovi narativi objasnili su temeljne vrijednosti i procese mimamoru pristupa: neuplitanje kao pokazatelj povjerenja i poštivanja dječje neovisnosti i inicijative. Implikacije ove studije sugeriraju da suptilni mimamoru pristup, kao i vidljive prakse namjernoga poučavanja u SAD-u, ne treba promatrati kao dihotomne, već kako primjere profesionalizma učitelja na istom spektru, ali unutar različitih kulturoloških konteksta.

Ključne riječi: japanski učitelji u ranom odgoju; međukulturalne usporedbe; namjerno poučavanje; predškolski učitelji u SAD-u