Sustainable Journalism Education - the Only Possible Way to the Future / Održivo obrazovanje novinara – jedini mogući put u budućnost

Abstract

There have been only a few attempts so far of setting journalism education in the context of sustainability, but there is not the theoretical proposition of the general paradigm of sustainable journalistic education. By critical analysis of the tradition of journalism education and research of it, the paper identifies all emergences of journalistic education in the context of development and sustainability. Based on the evolution of academic proposals to advance journalism education, most current references are aimed at updating journalistic knowledge and acquiring skills connected to the technological revolution leading to substantial media change, journalistic genres convergence, journalism producing trends, different subjects that create journalism and new socially important topics, all followed by upgraded media ethics and laws mirroring the importance of strong links between academy, profession and the public. In complex global surroundings, however, while the media form realities, impose understandings and meanings, follow us everywhere and fully participate in our lives, education of journalists should be understood much deeper and taken more seriously than ever. Apart from being professionally educated, autonomous and responsible, (self)-conscious humanists are needed to cope and properly respond to such challenges. The sustainable cycle of journalism education could answer those needs by focusing on the academic outcome of a journalist as a whole human being if the holistic education perspective is applied. Based on the Journalistic Personality Model, the aim of this theoretical paper is to elaborate on the concept of sustainable journalism education and its advantages. 

Key Words: holistic education, journalism curriculum, Journalistic Personality Model, sustainable development, sustainable journalism education

Do sada je zabilježeno tek nekoliko pokušaja postavljanja novinarskog obrazovanja u kontekst održivoga razvoja, ali ne i teorijski prijedlog opće paradigme održivoga novinarskog obrazovanja. Kritičkom analizom tradicije obrazovanja novinara i istraživanja o njemu, rad utvrđuje sve pojavnosti novinarskog obrazovanja u kontekstu razvoja i održivosti. Najnovije reference se, kao rezultat evolucije akademskih prijedloga za unapređenje novinarstva, usmjeravaju na ažuriranje novinarskog znanja i stjecanje vještina povezanih s tehnološkom revolucijom kao uzrokom značajnih medijskih promjena, konvergencije novinskih žanrova, trendova koji stvaraju novinarstvo, različitih tema koje stvaraju novinarstvo i nove društveno važne teme, a sve slijede nadograđenu etiku medija (i novinarstva) te zakone koji sve više odražavaju važnost snažnih veza između akademije, profesije i javnosti. Međutim, u složenom globalnom okruženju u kojemu mediji oblikuju stvarnost, nameću razumijevanja i značenja, prate nas svugdje i potpuno sudjeluju u našem životu, obrazovanje novinara treba razumijevati dublje i ozbiljnije nego ikada. Osim profesionalno obrazovanih, autonomnih i odgovornih novinara, s takvim se izazovima trebaju nositi i na njih odgovarati - (samostalno) svjesni humanisti. Usredotočujući se na akademski ishod novinara kao cjelovitog ljudskog bića, na te bi se potrebe moglo odgovoriti održivim ciklusom novinarskog obrazovanja. Stoga se ovim radom predlaže Model novinarske ličnosti kao predložak za uvođenje održivoga obrazovanja novinara u visokoškolske institucije.

Ključne riječi: holističko novinarsko obrazovanje, Model novinarske ličnosti, kurikul novinarstva, održivi razvoj, održivo novinarsko obrazovanje

Abstract