Kindergarten As Protective Factor In Development Of Preschool Children From Risk Groups: Capacities perception of preschool teachers / Vrtić kao zaštitni čimbenik u razvoju predškolske djece iz rizičnih skupina: percepcija radnih kapaciteta odgajatelja

Abstract

The study included 161 preschool teachers from different kindergartens in Primorje-Gorski Kotar County. The Scale for assessing the risk conditions for children and capacity of kindergartens to work with families at risk was applied. It consists of two subscales that measure the level of risk conditions and preschool teachers’ competences to work with children from risk groups (children: with disabilities, members of the Roma minority, safeguarded by the Social Services, the ones who come from families which provide a low level of stimulation, from families with chronically ill member(s), with divorced/divorcing parents, and whose mother suffers from depression).

The higher levels of risk of particular conditions of preschool children and expected difficulties in their development were determined. Preschool teachers evaluated that they have moderate possibilities for work with children from families at risk, and estimated there is a higher level of benefit that children can have from being in kindergarten. The significant positive correlations between the levels of risk, the expected difficulties and the benefit that children could have from being in kindergarten, but only for some of the explored types of risk, were determined. The contribution of this study lies in the significant implications for improving educational practices in the direction of articulating the needs for further education of preschool teachers in the context of different developmental risk.

Key words: competences; early and preschool care and education; educational work with risk groups; risk conditions; preschool children; preschool teachers.

Sažetak

U istraživanju je sudjelovao 161 odgajatelj iz različitih vrtića u Primorsko-goranskoj županiji. Primijenjena je Skala za procjenu rizičnih uvjeta i kapaciteta vrtića za rad s rizićnim obiteljima. Sastoji se od dviju subskala koje mjere razinu rizičnosti uvjeta i dviju subskale koje mjere mogućnosti odgajatelja za rad s djecom iz rizičnih skupina (djeca s posebnim potrebama, pripadnici romske nacionalne manjine, djeca iz sustava socijalne zaštite, iz nisko poticajnih obitelji, iz obitelji s kronično oboljelim članom, iz obitelji čiji se roditelji razvode i čija majka pati od depresije).

Utvrđene su povišene razine kako rizičnosti pojedinih uvjeta predškolske djece, tako i očekivanih poteškoća u njihovu razvoju. Odgajatelji su procijenili da imaju umjerene mogućnosti za brigu o djeci iz rizičnih obitelji, kao i višu razinu dobiti koju djeca mogu imati od boravka u vrtiću. Utvrđene su važne pozitivne korelacije između razina rizičnosti, očekivanih poteškoća i dobiti koje djeca mogu imati od boravka u vrtiću, no samo za neke od ispitivanih vrsta rizika. Doprinos ovog istraživanja jest u važnim implikacijama za unapređenje odgojno-obrazovne prakse u smjeru artikulacije potreba za daljnjom edukacijom odgajatelja u okviru različitih razvojnih rizika.

Ključne riječi: djeca predškolske dobi; kompetencije; odgajatelji; odgojno-obrazovni rad s rizičnim skupinama; rani i predškolski odgoj i obrazovanje; rizični uvjeti.