Kinesiology education of the future / Kineziološka edukacija budućnosti
Abstract
AbstractTaking into consideration children’s essential and existential needs to adapt to contemporary life circumstances, the future of kinesiology education must be viewed in the context of at least four factors. Those are continuous change, children’s sensibility towards contemporary civilizational trends, the need for a continuous transformation of the educational system and emphasized importance of kinesiology and its applied areas within that system. Kinesiology theory and kinesiology practice readily confront contemporary life circumstances, and numerous research indicate that appropriate teaching of physical and health education, alongside physical exercise are becoming a universal corrective to insufficient physical activity. With such awareness, the paradigm of kinesiology education of the future implies dealing with issues, which immanently belong to kinesiology and its applied areas, but also dealing with other global issues, or their parts that other sciences do not deal with. It is expected that the changes of paradigm of the substrate science with its applied areas, and their authority be scientifically founded. Applied areas of kinesiology in the broadest sense, the physical and health education field in the narrower sense and, physical and health education in the narrowest sense have exceptional merit. This merit is, among other, reflected in its universality, intactness, domination and other comparative advantages making it, alongside family and school, the third system of education. One of the strategic developments of kinesiology education of the future, with respect to the increased presence of motor inactivity among all age groups, children, pupils and youth, should be in the direction of promoting a new lifestyle. In that sense, ensuring the acquisition of kinesiology literacy throughout schooling should be proclaimed a basic human right and an initiative for adopting it in the “Declaration of Human Rights” of the United Nations. Various types of diagnostic procedures are implemented in theory and practice of many areas including the field of kinesiology education; however, educational diagnostics is scarce. The future of kinesiology education most certainly depends on the appropriate education of future kinesiology professionals, their professional development, but also on defining standards of the kinesiology profession, in line with new and significantly changed life and work circumstances of present-day society. Kinesiology as a substrate science and its applied areas confidently approach the future which is evident in the achieved results. It is expected that awareness of the necessity of engaging in physical activities throughout a person’s life, age-appropriate and taking into consideration opportunities and circumstances will gain ground in the 21st century. What is more, everything points to the conclusion that not only will man and society recognize that physical activity are the sine qua non of human existence, but that the aims of civilized society cannot be realized without kinesiology and its applied areas! Key words kinesiology, kinesiology education, contemporary conditions, future, educational system, kinesiology literacy
---
Sažetak Kineziološka edukacija budućnosti posebice s motrišta esencijalnih i egzistencijalnih potreba adaptacije djece na suvremene životne uvjete mora se promatrati u kontekstu barem četiri čimbenika i to prije svega stalnost promjena, osjetljivost najmlađih na suvremene civilizacijske tokove, potrebu stalne transformacije odgojno-obrazovnog sustava te naglašeni značaj kineziologije i njezinih primijenjenih područja u tom sustavu. Suvremeni životni uvjeti su spremno dočekani od strane kineziologijske teorije i kineziološke prakse, a brojna istraživanja pokazuju kako primjereno provođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, ali i tjelesno vježbanje postaje univerzalni korektiv nedovoljnoj tjelesnoj aktivnosti.S obzirom na takve spoznaje paradigma kineziološke edukacije budućnosti podrazumijeva bavljenje problematikom koja imanentno pripada kineziologiji i njezinim primijenjenim područjima te onim globalnim problemima ili dijelovima tih problema s kojima se ne bavi ni jedna druga znanost. Očekuje se i promjena paradigme supstratne znanosti i njezinih primijenjenih područja, a njihov autoritet treba biti znanstveno utemeljen. Primijenjena područja kineziologije u najširem smislu, tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje u užem smislu te tjelesna i zdravstvena kultura u najužem smislu imaju izuzetnu vrijednost koja se, uz ostalo očituje u tome što u suvremenom društvu predstavlja zbog svoje univerzalnosti, intaktnosti, dominacije, kao i brojnih drugih komparativnih prednosti, uz obitelj i školu, treći odgojno-obrazovni sustav. Jedan od strateških pravaca kineziološke edukacije u budućnosti, poglavito s adrese sve prisutnijeg motoričkog inaktiviteta svih dobnih skupina djece, učenika i mladeži, trebao bi biti u promicanju novog stila života, zbog čega osiguranje stjecanja kineziološke pismenosti tijekom školovanja treba proglasiti temeljnim ljudskim pravom i prijedlog „Deklaracije“ uputiti u Ujedinjene narode na usvajanje. U teoriji i praksi, uključujući i područje kineziološke edukacije primjenjuju se različite vrste dijagnostičkih postupaka, ali još uvijek relativno malo i obrazovna dijagnostika. Budućnost kineziološke edukacije sasvim sigurno ovisi ne samo o primjerenoj kineziološkoj izobrazbi budućih stručnih kadrova, njihovu stručnom usavršavanju, nego i o definiranju standarda kineziološke profesije u skladu s novim i bitno promijenjenim uvjetima života i rada u suvremenom društvu. Kineziologija kao supstratna znanost i njezina primijenjena područja sigurno koračaju budućnost o čemu najbolje govore do sada postignuti rezultati. Za očekivati je da će u 21. stoljeću konačno pobijediti svijest o neophodnosti bavljenja tjelesnim aktivnostima tijekom čitava čovjekova života, primjereno životnoj dobi, prilikama i okolnostima. Štoviše, sve upućuje na zaključak ne samo da će suvremeni čovjek i društvo spoznati da su tjelesne aktivnosti conditio sine qua non ljudske opstojnosti, nego i da se ciljevi civiliziranog društva bez kineziologije i njezinih primijenjenih područja ne mogu realizirati!Ključne riječi: kineziologija, kineziološka edukacija, suvremeni uvjeti, budućnost, odgojno-obrazovni sustav, kineziološka pismenost
---
Sažetak Kineziološka edukacija budućnosti posebice s motrišta esencijalnih i egzistencijalnih potreba adaptacije djece na suvremene životne uvjete mora se promatrati u kontekstu barem četiri čimbenika i to prije svega stalnost promjena, osjetljivost najmlađih na suvremene civilizacijske tokove, potrebu stalne transformacije odgojno-obrazovnog sustava te naglašeni značaj kineziologije i njezinih primijenjenih područja u tom sustavu. Suvremeni životni uvjeti su spremno dočekani od strane kineziologijske teorije i kineziološke prakse, a brojna istraživanja pokazuju kako primjereno provođenje nastave tjelesne i zdravstvene kulture, ali i tjelesno vježbanje postaje univerzalni korektiv nedovoljnoj tjelesnoj aktivnosti.S obzirom na takve spoznaje paradigma kineziološke edukacije budućnosti podrazumijeva bavljenje problematikom koja imanentno pripada kineziologiji i njezinim primijenjenim područjima te onim globalnim problemima ili dijelovima tih problema s kojima se ne bavi ni jedna druga znanost. Očekuje se i promjena paradigme supstratne znanosti i njezinih primijenjenih područja, a njihov autoritet treba biti znanstveno utemeljen. Primijenjena područja kineziologije u najširem smislu, tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje u užem smislu te tjelesna i zdravstvena kultura u najužem smislu imaju izuzetnu vrijednost koja se, uz ostalo očituje u tome što u suvremenom društvu predstavlja zbog svoje univerzalnosti, intaktnosti, dominacije, kao i brojnih drugih komparativnih prednosti, uz obitelj i školu, treći odgojno-obrazovni sustav. Jedan od strateških pravaca kineziološke edukacije u budućnosti, poglavito s adrese sve prisutnijeg motoričkog inaktiviteta svih dobnih skupina djece, učenika i mladeži, trebao bi biti u promicanju novog stila života, zbog čega osiguranje stjecanja kineziološke pismenosti tijekom školovanja treba proglasiti temeljnim ljudskim pravom i prijedlog „Deklaracije“ uputiti u Ujedinjene narode na usvajanje. U teoriji i praksi, uključujući i područje kineziološke edukacije primjenjuju se različite vrste dijagnostičkih postupaka, ali još uvijek relativno malo i obrazovna dijagnostika. Budućnost kineziološke edukacije sasvim sigurno ovisi ne samo o primjerenoj kineziološkoj izobrazbi budućih stručnih kadrova, njihovu stručnom usavršavanju, nego i o definiranju standarda kineziološke profesije u skladu s novim i bitno promijenjenim uvjetima života i rada u suvremenom društvu. Kineziologija kao supstratna znanost i njezina primijenjena područja sigurno koračaju budućnost o čemu najbolje govore do sada postignuti rezultati. Za očekivati je da će u 21. stoljeću konačno pobijediti svijest o neophodnosti bavljenja tjelesnim aktivnostima tijekom čitava čovjekova života, primjereno životnoj dobi, prilikama i okolnostima. Štoviše, sve upućuje na zaključak ne samo da će suvremeni čovjek i društvo spoznati da su tjelesne aktivnosti conditio sine qua non ljudske opstojnosti, nego i da se ciljevi civiliziranog društva bez kineziologije i njezinih primijenjenih područja ne mogu realizirati!Ključne riječi: kineziologija, kineziološka edukacija, suvremeni uvjeti, budućnost, odgojno-obrazovni sustav, kineziološka pismenost
Full Text:
PDFDOI: https://doi.org/10.15516/cje.v19i0.2660
Refbacks
- There are currently no refbacks.