The Impact of Listening and Speaking Language Skills on the Development of Communicative Competence/Utjecaj jezičnih djelatnosti slušanja i govorenja na razvoj komunikacijske kompetencije u procesu ovladavanja hrvatskim jezikom

Abstract

Abstract

The aim of the Croatian language teaching in elementary school is to enable students to develop language communicative competence which would allow them to successfully acquire the curriculum, and to be functionally included in the lifelong learning process (NPiP, 2006). Since the process of language acquisition does not only include acquiring linguistic and communicative elements but also developing psychosocial skills, L1 communication is emphasized as the first and most important out of eight key competences in the Common European Framework of Reference for Languages (Vijeće Europe, 2005). Therefore, all the participants within the educational process are expected to encourage the development of language competences – firstly communicative and then linguistic competence. 

A child enters the language communication process by means of listening and imitating adult speakers of a language community, after which the processes of repetition and understanding, and the act of speaking are triggered. After finishing preschool, school-age children develop more complex language skills such as reading and writing. However, the basic skills of listening and speaking should still not be neglected. Unfortunately, the teaching experience and scientific research (Aladrović-Slovaček, 2011; Cvikić, Pavličević-Franić, & Aladrović-Slovaček, 2015; Jelaska, 2005; Pavličević-Franić, 2005, 2011) point to the fact that it is precisely the basic language skills of listening and speaking that are not being sufficiently included in the teaching process.

Therefore, the aim of this paper is to articulate the immense importance of the receptive skill of listening and the productive skill of speaking within the process of learning and teaching Croatian, since they are the basic linguistic skills necessary both for acquiring the Croatian language and other school subjects. 

Key words: communicative competence; linguistic competence; listening and speaking language skills. 

---

Sažetak

       Cilj je nastave hrvatskoga jezika osposobljavanje učenika za jezičnu komunikaciju koja omogućuje uspješno usvajanje nastavnih sadržaja i funkcionalno uključivanje u cjeloživotno obrazovanje (NPiP, 2006). Budući da u procesu ovladavanja materinskim jezikom nije riječ samo o usvajanju jezikoslovnih sadržaja i komunikacijskoj osnovici sporazumijevanja, nego i o razvoju psihosocijalnih sposobnosti, komuniciranje na materinskome jeziku istaknuto je u Zajedničkome europskome referentnome okviru za jezike kao prva i najvažnija od osam ključnih kompetencija (Vijeće Europe, 2005). Stoga se od svih sudionika obrazovnoga procesa očekuje poticanje i razvoj jezično-komunikacijske kompetencije.

Dijete u jezičnu komunikaciju ulazi slušanjem i oponašanjem odraslih govornika jezične zajednice, zatim se uključuju procesi ponavljanja i razumijevanja pa jezična djelatnost govorenja. Nakon predškolskoga razdoblja u školskoj se dobi razvijaju složenije jezične djelatnosti kao što su čitanje i pisanje, no i nadalje se ne bi smjele zanemarivati bazične djelatnosti slušanja i govorenja. Nažalost, nastavna praksa i provedena znanstvena istraživanja (Aladrović-Slovaček, 2011; Cvikić, Pavličević-Franić i Aladrović-Slovaček, 2015; Jelaska, 2005; Pavličević-Franić, 2005) ukazuju na činjenicu da se upravo jezičnim djelatnostima slušanja i govorenja ne posvećuje dovoljno pozornosti. 

Svrha je ovoga rada istaknuti važnost receptivne sposobnosti slušanja i produktivne sposobnosti govorenja u nastavi hrvatskoga jezika i izražavanja, budući da je riječ o temeljnim jezičnim djelatnostima nužnima za uspješno ovaladavnje materinskim jezikom, ali i za usvajanje ostalih nastavnih sadržaja. 

Ključne riječi: komunikacijska kompetencija; lingvistička kompetencija; jezične djelatnosti;  sposobnost slušanja; sposobnost govorenja.