Preschool teachers’ attitudes towards the self-evaluation of preschool intitutions / Odnos odgojitelja prema samovrednovanju dječjih vrtića

Abstract

Systematic self-evaluation of preschool institutions in Croatia started in 2012 and has since been conducted in the form of one-year cycles of collecting data about preschool activities, present-state analyses and designing plans for development. Self-evaluation is a process that systematically assesses, analyses and evaluates work effectiveness in order to assure quality improvement and create a stimulating work climate (Vranković, Reberšak, 2008). Previous research in the area of self-evaluation in Croatia examined school self-evaluation (Bezinović, 2010, Reberšak, 2009), whereas this paper focuses on the preschool self-evaluation process. The questionnaire Attitudes towards self-evaluation was distributed among 170 preschool teachers employed in preschool institutions in Croatia. The main aim of this research is to determine the differences in preschool teachers’ attitudes towards active involvement in the self-evaluation process with respect to the type of preschool teacher training in the area of self-evaluation. The respondents were classified into three groups: 1) preschool teachers who had not had any type of self-evaluation training; 2) preschool teachers who had completed the course during their graduate study; and 3) preschool teachers who had participated in short-term teacher professional development programs. An additional goal was to determine if preschool teacher willingness for active engagement in the self-evaluation process could be predicted based on their attitudes and years of preschool work experience.

The results show that preschool teachers who attended the self-evaluation course during their graduate study consider themselves more empowered for the process than the other two groups of respondents. They express highest willingness for active participation in quality assurance teams that conduct the self-evaluation process in preschools. It has been established that the most significant predictors of motivation for active involvement in the self-evaluation process are attitudes towards the process of self-evaluation and knowledge about the process.

Key words: attitudes towards self-evaluation; preschool teacher training; self-evaluation of preschool institutions

- - - -

Sustavno samovrednovanje ustanova ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj započelo je 2012. godine i od tada se kontinuirano provodi u obliku jednogodišnjih ciklusa prikupljanja podataka o funkcioniranju ustanove, analize situacije i definiranja jednogodišnjih razvojnih planova (Muraja, 2012). Samovrednovanje je proces kojim se sustavno prati, analizira i procjenjuje uspješnost sveukupnog rada odgojno-obrazovne ustanove kako bi se trajno unaprijedila kvaliteta njezina rada i stvorilo poticajno radno ozračje (Vranković i Reberšak, 2008).  Dosadašnja istraživanja iz područja samovrednovanja u Republici Hrvatskoj uglavnom se odnose na samovrednovanje škola (Bezinović, 2010., Reberšak, 2009.), a u ovome radu fokus je na procesu samovrednovanja ustanova ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Na uzorku od 170 odgajatelja zaposlenih u dječjim vrtićima u RH ispitana su mišljenja o procesu samovrednovanja dječjih vrtića. Cilj rada bio je analizirati postoje li razlike u odnosu odgojitelja na aktivno sudjelovanje u tom procesu s obzirom na vrstu završene edukacije iz područja samovrednovanja. Ispitanici su podijeljeni u tri skupine. U prvoj su skupini bili odgojitelji koji nisu prošli nikakvu edukaciju, u drugoj odgajatelji koji su završili kolegij o samovrednovanju na diplomskom studiju, a u trećoj odgojitelji koji su sudjelovali u kraćem stručnom usavršavanju. Dodatni je cilj bio utvrditi može li se, i u kojoj mjeri, na osnovi odnosa odgojitelja prema samovrednovanju i duljini radnog staža predvidjeti njihova spremnost na aktivno uključivanje u proces samovrednovanja vrtića.

Rezultati pokazuju da se odgojitelji koji su tijekom diplomskog studija pohađali kolegij o samovrednovanju smatraju bolje osposobljenima od onih koji su završili neki oblik kratkotrajnog stručnog usavršavanja ili nisu ni na koji način bili usavršavani. Oni  iskazuju i najveću spremnost za aktivno sudjelovanje u Timu za kvalitetu koji je odgovoran za provedbu samovrednovanja u njihovim vrtićima. Pri predviđanju motiviranosti za aktivno sudjelovanje u procesu samovrednovanja predškolske ustanove najznačajnijim prediktorima pokazali su se stavovi i znanje, odnosno odgojitelji koji su imali pozitivniji stav i veće znanje ujedno su i spremniji sudjelovati u timovima za kvalitetu.

Ključne riječi: obrazovanje odgojitelja; odnos odgojitelja prema samovrednovanju; samovrednovanje predškolskih ustanova.