Is curiosity good for students? The case of Faculty of Teacher Education and Faculty of Kinesiology/Je li dobro biti radoznao? Slučaj studenata Učiteljskog i Kineziološkog fakulteta

Abstract

The aim of the study was to assess the relationship between curiosity and well-being in the sample of university students. 318 college students from Faculty of Teacher Education and Faculty of Kinesiology (100 males and 215 females) participated in the study. The students ranged in age from 18 to 26. Four questionnaires were administered: Curiosity and Exploration Inventory - CEI-II (Kashdan, et al., 2009), Positive and Negative Affect Schedule - PANAS (Watson, Clark, & Tellegen, 1988), Flourishing Scale – FS (Diener, et al. 2009) and Basic Needs Satisfaction Scale (Gagné, 2003).

Results of ANOVAs showed that students of Faculty of Kinesiology had higher scores on both curiosity scales: Curiosity Stretching and Curiosity Embracing. Curiosity stretching reflects the motivation to seek out knowledge and new experiences while embracing dimension is related to willingness to embrace the novel, uncertain, and unpredictable nature of everyday life. They also scored higher on positive affect and lower on negative affect. There was no statistical difference between students from two faculties on flourishing scale and satisfaction of basic psychological needs. Gender differences were found only for negative affects, with females scoring higher on negative affect scale.

Both curiosity scales were correlated to well-being scales, but as results of hierarchical regression analyses revealed, only Curiosity Stretching was significant predictor of basic needs satisfaction, positive affect and flourishing. This suggests the possibility of positive influence of curiosity on well-being and need to pay more attention to methods for developing curiosity at the university teaching and learning.

Key words: curiosity; well-being; basic psychological needs; positive/negative affect; students

- - -

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos između radoznalosti i dobrobiti studenata. Sudjelovalo je 318 studenata Učiteljskog i Kineziološkog fakulteta (100 muškarca i 215 žena) u dobi između 18 i 26 godina. Primijenjena su četiri upitnika: Upitnik radoznalosti i istraživanja – CEI-II (Kashdan i sur., 2009, Skala pozitivnih i negativnih emocija – PANAS (Watson, Clark i Tellegen, 1988), Skala psihološkog napredovanja – FS (Diener i sur . 2009) i Skala zadovoljenja temeljnih psiholoških potreba (Gagné, 2003).

Rezultati su pokazali da su studenti Kineziološkog fakulteta imali bolje rezultate na obje skale radoznalosti: Proširivanje i Prihvaćanje. Proširivanje radoznalosti odnosi se na motivaciju traženja novih znanja i iskustava, a Prihvaćanje je povezano sa spremnošću na prihvaćanje novih, neodređenih i nepredvidivih stvari u životu. Isti su studenti doživljavali više pozitivnih, a manje negativnih emocija. Na Skali psihološkog napredovanja i Skali zadovoljenja temeljnih psiholoških potreba nema značajne razlike. Rodne razlike pokazale su se samo na Skali negativnih emocija: studentice imaju više negativnih emocija.

Obje skale radoznalosti u korelaciji su sa skalama dobrobiti, no prema rezultatima  hijerarhijskih regresijskih analiza jedino se Proširivanje radoznalosti pokazalo kao značajan prediktor za zadovoljenost temeljnih psiholoških potreba, pozitivne emocije i psihološkog napredovanja. Kod studenata Kineziološkog fakulteta motivacija za traženje novih znanja i iskustava ima veću ulogu u ostvarivanju dobrobiti.

Rezultati istraživanja sugeriraju mogućnost pozitivnog utjecaja radoznalosti na dobrobit, ali i potrebu za tim da se obrati više pažnje na metode poticanja radoznalosti u visokoškolskom poučavanju i učenju.

Ključne riječi: radoznalost; dobrobit; temeljne psihološke potrebe; pozitivne/negativne emocije; studenti.