Presence of contemporary arts theory and practical work in fine arts curriculums in grammar schools / Zastupljenost suvremene umjetničke teorije i prakse u gimnazijskim kurikulumima Likovne kulture

Abstract

Abstract

This paper discusses the modernization of the school subject Fine/Visual Arts and the affirmation of visual arts within the educational system of grammar schools. It is extremely important that contemporary artistic theories and practices of Fine/Visual Arts be present in grammar school curricula, particularly in school curricula in general, social and natural science studies, as well as in philology grammar schools in order to form a different perception of visual information of the modern day technologies. The context of development, expansion, and transposition of theory and practice of contemporary creative work reflects the necessity to change the formal name of the school subject Fine Arts to Visual Arts. Nowadays, it is necessary to harmonize the teaching units within the global syllabi in order to preserve and nurture the traditional artistic values and to accept the new tendencies in contemporary visual language. The key to the effective teaching and instruction lies in carefully designed operational plans, which is the responsibility of Fine/Visual Arts teachers. Operational plans need to show clearly the relation between art theory, history of art, contemporary art theory and practice in order to provide students with a clear insight into areas of Fine/Visual Arts, especially in the context of the century we live in. 

Key words: classroom practice; Fine Arts methodology (teaching methods); education; operational plans; students. 

---

Sažetak

U radu se razmatra osuvremenjivanje predmeta Likovna/Vizualna kultura i afirmiranje vizualnih umjetnosti u obrazovanju i odgoju u gimnazijama. Iznimno je važno da suvremene umjetničke teorije i prakse predmeta Likovne/Vizualne kulture budu zastupljene u gimnazijskim kurikulima, točnije u nastavnim planovima i programima općeg, društvenog i prirodnog smjera, kao i u gimnazijama filološke orijentacije kako bi se oblikovala drugačija percepcija vizualnih informacija suvremenih tehnologija. U kontekstu razvijanja, širenja i transponiranja teorije i prakse suvremenog stvaralaštva reflektira se i neophodnost formalne promjene naziva predmeta Likovna u Vizualnu kulturu. Danas je potrebno usklađivanje nastavnih cjelina u okviru globalnih planova i programa u cilju očuvanja i njegovanja tradicionalnih umjetničkih vrijednosti i prihvaćanja novih tendencija suvremenog vizualnog jezika. Ključ je učinkovitosti izvođenja nastave i obrade nastavnih cjelina i nastavnih jedinica u brižljivom koncipiranju operativnih planova za što je odgovoran profesor Likovne/Vizualne kulture. Od operativnih planova traži se jasan prikaz odnosa teorije umjetnosti, povijesti umjetnosti, suvremene umjetničke teorije i prakse kako bi se kod učenika oblikovao jasan uvid u područja Likovne/Vizualne kulture, a posebno u kontekstu stoljeća u kojem živimo.

Ključne riječi: metodika likovne kulture; obrazovanje; operativni planovi; studenti; školska praksa.