The Influence of Intersubject Connection on Student's Learning Performance / Utjecaj međupredmetnog povezivanja na uspješnost učenika pri poučavanju likovne kulture

Abstract

Abstract

Teachers mostly implement the intersubject connection (correlation) in art education through visual motifs, not through insights into art phenomena. This leads to poor cognitive, psychomotor and affective results of teaching, and it is not in line with the fulfilment of the objectives in the art activities. There is no transfer of knowledge, instead there is the conviction that art is not about knowledge, that one needs only "to feel". Therefore, the main objectives of this study are to determine the effects of inter-curricular connection on the individual student's holistic visual development (cognitive, affective and psychomotor) while teaching art education. Furthermore, another objective is to establish the influence of intersubject connection on students' motivation while teaching art education. And finally, the aim was to formulate the guidelines for teacher training in the planning of intersubject connection, and to make a model of performance in correlative connection for teachers’ practices. The study was conducted on a sample of over 400 students in the first, fifth and eighth grade of primary education, in four schools. It was found that students who were involved in the process of teaching with intersubject connection partially achieved a better understanding of art and other terms than the control group (significant difference was not found in one week in the first and fifth grade). The students of the experimental group achieved significantly better transfer of knowledge, motivation level, the sensitivity for the art materials and procedures, the degree of originality and individuality, and the degree of critical and aesthetic evaluation.

Key words: artistic expression; artistic knowledge and skill; correlation in teaching; knowledge transfer; visual (fine) art education.

---

Sažetak

Međupredmetno povezivanje (korelaciju) u Likovnoj kulturi učitelji većinom izvode na temelju likovnog motiva, a ne na temelju spoznavanja likovnih pojmova. To dovodi do slabih kognitivnih, psihomotoričkih i afektivnih rezultata poučavanja, a nije ni u skladu s dosezanjem ciljeva u likovnoj djelatnosti. Ne dolazi do prijenosa znanja, već se stječe uvjerenje da u umjetnosti nije dovoljno znanje, već da je potrebno samo „osjećati“. Stoga su glavni ciljevi ovog istraživanja: ustanoviti kakav je utjecaj međupredmetnog povezivanja na cjelovit likovni razvoj (kognitivni, afektivni i psihomotorički) pojedinog učenika pri poučavanju likovne kulture, kakav je utjecaj međupredmetnog povezivanja na motivaciju učenika pri poučavanju likovne kulture, oblikovati smjernice za izobrazbu učitelja o planiranju međupredmetnog povezivanja i izraditi model izvedbe korelativnog povezivanja za praksu učitelja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 403 učenika, u prvim, petim i osmim razredima, u četiri škole. Ustanovilo se da su učenici koji su bili uključeni u proces poučavanja međupredmetnim povezivanjem postigli djelomično bolje razumijevanje likovnih i drugih pojmova od kontrolne grupe (značajne razlike nije bilo u jednom tjednu prvog i petog razreda). Učenici eksperimentalne grupe postigli su statistički značajno bolji transfer znanja, stupanj motivacije, osjetljivosti na likovne materijale i postupke, stupanj originalnosti i individualnosti i stupanj kritičkog vrednovanja i estetskog ocjenjivanja.

Ključne riječi: korelacija u nastavi; likovna kultura; likovno izražavanje; likovno znanje i spretnost; transfer znanja.