Reading Aloud and Interpretative Reading in Class/Čitanje naglas i interpretativno čitanje u razredu

Abstract

Abstract

This work examines the place and importance of reading aloud in class in the framework of teaching reading skills and reading strategies. Reading aloud develops motivation for reading and improves reading fluency. Listening to and practising interpretative reading stimulate children's emotional and cognitive development, facilitate the understanding and memory of the content, and contribute to reading literacy. The aim of this paper is to examine how much time teachers devote to reading aloud in the class, how they coordinate it with reading strategies before, during and after the reading, how well teachers have learned interpretative reading and how often they use literature audio recordings. The results show that the majority of teachers (91.3%) often, i.e., one to three times a week, read aloud in class, and that the majority of teachers (80.6%) encourage pupils to read often in the classroom. The use of strategies before reading aloud is insufficient (29.6%), and literature audio recordings in teaching are used infrequently, especially by teachers with less experience, of whom one third never use them. The work suggests that in teacher interpretative reading special attention should be paid to affectivity. The paper hopes to encourage reading aloud in class by teachers, pupils and parents, as well as the use of literature audio recordings.

Key words: interpretative reading; literature audio recordings; read-aloud in class; reading literacy; reading strategies.

---

Sažetak 

Ovaj rad u okviru poučavanja vještina i strategija čitanja ističe važnost čitanja naglas u razredu. Čitanje naglas razvija motivaciju i stvara zadovoljstvo pri čitanju te unapređuje glatkoću čitanja. Ciljevi su ovoga rada istražiti koliko se vremena i pozornosti posvećuje čitanju naglas u razrednoj nastavi, kako se usklađuje čitanje naglas s postupcima i strategijama usmjerenim na razumijevanje teksta, koliko su nastavnici upućeni u vještine interpretativnog čitanja te koriste li u nastavi snimke umjetničkih govornih interpretacija. Rezultati pokazuju da većina učitelja (91,3 %) često, tj. jedan do tri puta tjedno, čita naglas u razredu i kako većina učitelja (80,6 %) potiče učenike da često čitaju u razredu. Nedovoljno se koriste strategije prije čitanja naglas (29,6 %) i rjeđe se koriste zvučne snimke u nastavi, osobito kod učitelja s kraćim radnim stažom od kojih se trećina nikada ne koristi zvučnim snimkama. Rad upućuje na to da bi u učenju govorne interpretacije veću pozornost trebalo pridavati afektivnosti, da treba poticati čitanje naglas učitelja, učenika i roditelja u školi te se u nastavi koristiti umjetničkim audiosnimkama.

Ključne riječi: audiosnimke književnih djela; čitalačka pismenost; čitanje naglas; interpretativno čitanje u razredu; strategije čitanja.