Social Presence in a Three-Dimensional Virtual World Used for Distance Education / Društvena prisutnost u trodimenzionalnim virtualnim svjetovima koji se primjenjuju u nastavi na daljinu

Abstract

Abstract

The purpose of this study was to examine differences in social presence among students who had participated in a traditional video conference environment and a 3D virtual world for distance education. Also, characteristics of the 3D environment most affected their social presence, and the users’ opinions concerning the 3D environment were revealed. For this purpose, an exploratory, mixed research method was used in this study. Quantitative and qualitative methods were usedto collect and analyze the data. The participants included 40 distance education university students, of which 20 in an experimental group (using a 3D virtual world) and 20 in a control group (using traditional methods). The results indicate that students who used the 3D virtual environment reported notably higher social presence. They perceived 3D virtual world as more social than video conference environment. Also, they found the 3D virtual world warm, interesting, and flexible, and that they were active and sociable within such environment. These results showed that 3D virtual worlds can be used effectively in educational environments for distance education students because they provide a rich social presence.

Key words: distance education and telelearning; interactive learning environments; three-dimensional (3D); virtual reality.

---

Sažetak

Svrha ovog istraživanja bila je istražiti razlike u društvenoj prisutnosti među studentima koji su se, za nastavu na daljinu, koristili tradicionalnom videokonferencijom i 3D virtualnim svijetom. Osim toga, utvrđena su obilježja 3D okruženja koja najviše utječu na društvenu prisutnost i mišljenja korisnika o 3D okruženju. U ovom istraživanju koristile su se različite istraživačke metode. Za prikupljanje i analizu podataka koristile su se kvantitativne i kvalitativne metode. Uzorak ispitanika činilo je 40 studenata koji studiraju na daljinu, od toga je 20 studenata bilo u eksperimentalnoj grupi (koristili su se 3D virtualnim svijetom), a 20 u kontrolnoj grupi (koristili su se tradicionalnim metodama). Rezultati pokazuju da su student koji su se koristili 3D virtualnim okruženjem imali znatno veću društvenu prisutnost. 3D virtualni svijet doživjeli su društvenijim nego videokonferenciju. Uz to su uvidjeli da je 3D virtualni svijet pristupačnije, zanimljivije i fleksibilnije okruženje unutar kojeg su bili aktivni i društveni. Ti rezultati pokazuju da 3D virtualni svjetovi mogu biti učinkovita obrazovna okruženja za studij na daljinu zato što omogućuju veću društvenu prisutnost.

Ključne riječi: interaktivna obrazovna okruženja; nastava na daljinu i teleučenje; trodimenzionalno (3D); virtualna stvarnost