Kinesiology Education - a Challenge for Modern Theory and Practice in Education / Kineziološka kultura kao izazov za suvremenu teoriju i praksu odgoja i obrazovanja

Abstract

Abstract

Life and work in a modern society carries a “specific weight” when referring to children, pupils and youth. That is, among other, the reason why various influences from the surroundings to which the youngest and youth are exposed to are reflected restrictively not only on their growth and development but their overall wellbeing. The kinesiological ideal of man presupposes good health, harmonious development and maintenance of man’s characteristics and abilities, and improvement of knowledge necessary for an efficient life and work in the contemporary society. The task and abilities of the physical and health education area and kinesiology education is to meet the authentic needs of children, pupils and youth. The notion of Kinesiology education represents a fusion of science, professionals and the profession. The change of subject name from Physical and Health Education to Kinesiology Education is by no means a formality but a question of essence. The suggested change of subject name is a result of achievements of kinesiology in terms of knowledge and theory as a substrata science, kinesiology education as its applied area and kinesiology teaching methodology as an applied scientific discipline. What emerges is a need for developing a subject curriculum which would take into consideration the needs of children, pupils and youth. 

Furthermore, the conclusion that the fundamental task of each subject, and in that respect the professional teaching it – kinesiologist, is to leave a “trace”. Such a “trace” will emerge only if each participant in the teaching process is provided with the best educational opportunity. From a kinesiology point of view the best educational opportunity is the one which takes into consideration the present state of the anthropological student status, its authentic needs, possibilities and interests and, the present state of the student’s health. 

At the same time, that represents one of the basic conditions not only for realizing the tasks and aims of the subject, kinesiology education, but its contribution to achieving the aims and tasks of the school, i.e. the entire educational system. Accordingly, it is expected that professionals, regardless of the science or profession coming from, and others who directly or indirectly contribute to the efficient solving of challenges of kinesiology education for contemporary theory and practice of education to become involved in its realization so that their comparative advantages would be used in the best manner for the good of children, students and youth, and respectively for the enhancement of the theory and practice of education. 

Key words: education; health and physical education area; kinesiology; kinesiology education; subject curriculum. 

---

Sažetak

Život i rad u suvremenom društvu ima posebnu „specifičnu težinu“ kada su u pitanju djeca, učenici i mladi. To je, uz ostalo, razlogom što se različiti utjecaji okoline kojima su svakodnevno i sve više izloženi najmlađi i mladi restriktivno odražavaju ne samo na njihov rast i razvoj nego i na njihovo zdravlje uopće. Kineziološki ideal čovjeka podrazumijeva dobro zdravlje, skladan razvoj i održavanje čovjekovih osobina i sposobnosti, te usavršavanje znanja neophodnih za učinkovit život i rad u suvremenom društvu. Zadaća i mogućnost tjelesnog i zdravstvenog odgojno-obrazovnog područja i kineziološke kulture je zadovoljiti autentične potrebe djece, učenika i mladih. Apostrofirajući naziv kineziološka kultura naglašava se jedinstvo znanosti, stručnjaka i struke. Promjena naziva Tjelesna i zdravstvena kultura u Kineziološka kultura nipošto nije formalno, već suštinsko pitanje, a predložena promjena naziva predmeta posljedica je spoznajno-teorijskog postignuća kineziologije, kao supstratne znanosti, kineziološke edukacije kao njezina primijenjenog područja i kineziološke metodike kao primijenjene znanstvene discipline. Ističe se potreba aktualiziranja izrade predmetnog kurikula koji bi uvažavao potrebe djece, učenika i mladih.

Nadalje se upućuje na zaključak da je temeljna zadaća svakog predmeta, a na taj način i stručnjaka koji ga provodi, u ovom slučaju kineziologa, da ostavi „trag“. Taj tako potreban „trag“ ostvarit će se utoliko prije ukoliko svakom sudioniku nastavnog procesa osiguramo najbolju odgojno-obrazovnu priliku. S kineziološkog aspekta najbolja odgojno-obrazovna prilika jest ona koja maksimalno uvažava aktualno stanje antropološkog statusa učenika, njegove autentične potrebe, mogućnosti i interese i, dakako, aktualno stanje njegova zdravlja. 

To istodobno predstavlja i jedan od temeljnih uvjeta ne samo za realizaciju ciljeva i zadaća ovog predmeta, tj. kineziološke kulture, nego i njegova doprinosa u ostvarivanju ciljeva i zadaća škole, odnosno cjelokupnog sustava odgoja i obrazovanja. Shodno tome, opravdano je očekivati, prije svega od stručnjaka bez obzira kojoj znanosti ili struci pripadaju, kao i svih drugih koji mogu direktno ili indirektno dati svoj doprinos u što djelotvornijem rješavanju ponuđenih izazova kineziološke kulture za suvremenu teoriju i praksu odgoja i obrazovanja, da se uključe u njihovu realizaciju kako bi se njihove komparativne prednosti što brže iskoristile za dobrobit djece, učenika i mladih, a na taj način i za unapređenje teorije i prakse odgoja i obrazovanja.

Ključne riječi: kineziologija;  kineziološka kultura; odgoj i obrazovanje; predmetni kurikul; tjelesno i zdravstveno odgojno-obrazovno područje