Does Intention Really Lead to Actual Use of Technology? A Study of an E-learning System among University Students in Malaysia / Vodi li namjera korištenja tehnologijom njezinoj stvarnoj upotrebi? Istraživanje sustava e-učenja među studentima u Maleziji

Abstract

Abstract

This paper intends to investigate the long debated notion of whether intention really leads to actual behavior in the e-learning environment. A model based on the Technology Acceptance Model (TAM) was tested using data gathered through a structured questionnaire with participation of undergraduate students from a number of universities in Malaysia. Using the variance based structural equation modeling analysis of Partial Least Square (PLS) the model obtained a GoF value of 0.602 which exceeded the 0.36 cut-off value for large effect sizes of R2, thus providing adequate support to validate the PLS model globally. All the hypotheses developed were corroborated with strong support for the Intention related to the Actual use, thus confirming the validity of the TAM in e-learning and within a context of a developing country. Implications for developers and administrators are further elaborated.

Key words: e-learning; intention and use; perceived ease of use; perceived usefulness; university students.

---

Sažetak

Ovaj rad ima za cilj istražiti problem o kojemu se već dugo raspravlja – vodi li namjera korištenja tehnologijom takvom stvarnom ponašanju u okruženju za e-učenje. Testiran je model koji je utemeljen na modelu prihvaćanja tehnologije korištenjem podacima prikupljenim putem strukturiranog upitnika. Upitnike su ispunjavali studenti dodiplomskih studija s različitih sveučilišta u Maleziji. Korištenjem metode parcijalnih najmanjih kvadrata utemeljene na modelu varijance strukturne jednadžbe taj je model postigao vrijednost prikladnosti od 0,602, što nadilazi graničnu vrijednost od 0,36 za značajnu veličinu učinka R2. Stoga je dao dovoljno argumenata da bi se globalno potvrdila valjanost metode parcijalnih najmanjih kvadrata. Sve navedene hipoteze čvrsto su potvrđene što se tiče namjere koja vodi stvarnoj upotrebi tehnologije, a tako je potvrđena i valjanost modela prihvaćanja tehnologije u e-učenju i u kontekstu zemlje u razvoju. Dalje se navode implikacije za stručnjake koji se bave razvojem softvera i za rukovodeće strukture sveučilišta.

Ključne riječi: e-učenje; namjera i korištenje; percipirana korisnost; percipirana lakoća korištenja;  studenti.